Petnaestogodišnji kickbokser Arnel Zuberi iz Bihaća vlasnik je 53 medalje, 38 zlatnih, osam srebrenih, šest bronzanih, sedam pehara te priznanja za najuspješnijeg dječaka, najboljeg takmičara na turnirima, a dodijeljeno mu je i najveće priznanje Grada Bihaća. Arnel koji ima skoro 80 amaterskih borbi, vjeruje kako će biti profesionalni kickbokser koji će braneći boje zastave BiH jednog dana biti proglašen svjetskim prvakom.
Ljubav prema borilačkom sportu pokazao je još kao dvogodišnji dječak, učeći prve bokserske poteze od oca Emina.
“Kad je Arnel imao dvije godine kupio sam mu fudbalsku loptu, ali on nije pokazivao interes prema njoj. Kad sam uzeo košarkašku loptu, isto tako je bilo. Kući sam tada imao vreću, tegove i nešto malo opreme, kad god sam ja trenirao on je dolazio. Nakon nekog vremena kupio sam rukavice za kickboks i malu vreću, on je to htio”, ističe Arnelov otac za Anadolu Agency (AA).
Učešće na takmičenjima u Mađarskoj i Italiji
Dodaje kako se i sam bavio kickboksom do rata u BiH nakon čega je odustao zbog povrede. Velika želja mu je, kako kaže, bila da u kickboksu njegova djeca ostvare veće rezultate i plasiraju se na velika svjetska takmičenja.
“Bila mi je želja da moja djeca budu svjetski prvaci. Kćerka Samra je bila dobra u ovom sportu, ali je više voljela odbojku, Arnel je krenuo od druge godine, počeli smo kod kuće trenirati i tako je bilo sve do šeste godine. Poslije se upisao u kickboks centar Bihać kod trenera Zijada Halilovića. Svoju prvu medalju osvojio je sa svojih deset godina na državnom prvenstvu u Bihaću. Nakon toga su krenule zlatne medalje, krenuo je na takmičenja u Hrvatsku, vidjelo se da ima talenta i da može puno više”, naglašava Emin.
Arnel je, kako kaže, svoj prvi pehar osvojio u Krupi uz dvije zlatne medalje kada je proglašen i najuspješnijim dječakom takmičenja. Na svjetskom kupu u Mađarskoj osvojio je bronzu nakon čega se plasirao na svjetsko prvenstvo u Italiji.
“U svojoj karijeri je zabilježio 53 medalje, 38 zlatnih, osam srebrenih, šest bronzi i ima čak sedam pehara. Dobitnik je 2014. godine najvećeg priznanja grada Bihaća koji mu je uručio načelnik Emdžad Galijašević. U 2015. godini ponovo je proglašen najuspješnijim dječakom, dobio je pehar i priznanje grada Bihaća. Nadam se da ćemo ove godine otići na svjetsko prvenstvo”, dodaje Emin.
Nikada se nije potukao u školi
Najveći dio troškova njegovih treninga te ishrane snosi njegova porodica jer, uz sav talenat i uspješnost, nema ponuda sponzora niti finansijsku pomoć vlasti.
Uz sve obaveze, Arnel je, kako kaže njegov otac, omiljen u školi gdje se nikada nije potukao sa vršnjacima.
“Arnel trenira tri puta sedmično, uzmem ga iz škole i idemo na trening. Svaki dan smo u treningu, puno ulažemo, zato je i dobar. Što se tiče ishrane, to najviše košta jer on koristi dosta toga, jer bi trebao i biti veći kilažom, kupujem mu jaja od prepelica jer je to baš zdravo. Koristim med, puno voća, on to često jede, vodimo računa o tome. Često smo u prirodi, veslamo lađom i to je dobro za njegovu kondiciju. On je vrlodobar učenik, sigurno bi bio odličan da nema toliko treninga, puno vremena provodi trenirajući. Profesori ga vole, Arnel se nikada nije potukao u školi, to je stvarno rijedak slučaj”, zaključuje Emin.
Najveće ispunjenje kao ocu, kako ističe, bilo mu je gledati Arnela na svjetskom prvenstvu 2014. godine gdje je kao 12-godišnji dječak i najmlađi reprezentativac BiH ponosno nosio zastavu svoje zemlje.
Putovanja na takmičenja bez sponzora
Naglašava kako Arnel često nije svjestan rezultata koje postiže i talenta kojeg posjeduje stoga svoje velike pobjede ne voli isticati i stavljati u prvi plan.
“Arnel je takvo dijete, kao da nema emocije neke, on osvoji dvije medalje, pehar za najuspješnijeg dječaka, on to stavi u torbi i nastavlja dalje kao da ništa nije osvojio, Arnel se nikada neće sam slikati sa medaljama ako ga ja ne uslikam. Kad je dobio poziv na Svjetsko prvenstvo, on je to doživljavao kao ništa, kao neku ekskurziju, mi smo slavili kući, novine su pisale o njemu, on to nije tako doživljavao”.
Vjeruje da će Arnel i u budućnosti nastaviti svoj “zlatni niz” da će mu biti osigurana finansijska sredstva kao talentovanom i uspješnom sportisti BiH.
“Nadam se da će jednog dana naći nekog sponzora da lakše prati takmičenja. Kada je riječ o nekim većim obećanjima i sponzorima, to još nemamo. Bilo je ranije obećanja, međutim, nikad se to nije desilo. Od sportskog saveza nešto dobijemo, ali to nije dovoljno za njegova takmičenja. U devetom mjesecu ide na Svjetsko prvenstvo, trudimo se da ide na sva takmičenja, ali ne možemo sve stići. Nadamo se da će jednog dana on postati svjetski prvak, to je moja i njegova želja, i cijelog kluba”, poručio je Arnelov otac.
/mojusk.ba
