Igor Radojičić, novoizabrani gradonačelnik Banje Luke uime SNSD-a, kandidat je koji je na posljednjim lokalnim izborima uspio osvojiti najviše glasova građana u BiH. U Republici Srpskoj poznat je kao političar “bez mrlje”, neposredan, duhovit, radoholičar i čovjek koji ima viziju ne samo transformirati Banju Luku već i povezati druge veće gradove u BiH.
“Namjera mi je da s pozicije gradonačelnika napravimo dobru komunikaciju i nekoliko mostova u BiH. Imam ideju o trilaterali ili kvinti – nekoliko većih lokalnih zajednica u BiH gdje bismo uspostavili intenzivnu komunikaciju i tako zajedno nastupali prema vani”, kazao je on.
Tko je Igor Radojičić kao političar?
– Au, joj… Uvijek sam bježao od toga da budem profesionalni političar. Gotovo devet godina kao predsjednik Narodne skupštine jest profesionalni politički posao…
Ali nikad niste rekli: “Želim se profesionalno baviti politikom”?
– Ne, ja sam stalno bježao od te definicije, ali sam se negdje tijekom mandata predsjednika Skupštine jednostavno na to navikao. Usporedno sam se uvijek pokušavao baviti svojim osnovnim poslom koji sam, evo, u posljednjih desetak godina pomalo zapostavio.
Mislite na posao na Elektrotehničkom fakultetu u Banjoj Luci?
– Da, radio sam na ETF-u kao viši asistent.
Bili ste jedan od najboljih studenata elektrotehnike?
– Najbolji student generacije. Dva puta pokušao sam uraditi doktorski. Prošle godine upisao, prijavio, odobrena doktorska teza na Univerzitetu u Beogradu, ali politika me uporno vraća na nešto drugo.
Doktorska teza vezana je uz računala, ili…?
– Ne, to je prilično komplicirano i multidisciplinarno. Riječ je o modeliranju elektrokardiograma i varijabilnosti srčanog ritma metodama umjetne inteligencije i teorije kaosa. Ima tu i biomedicine i teorije kaosa, i obrade signala, fizike, matematike…, to sam i magistrirao.
Što je lakše? Politika ili znanost?
– I politika je teorija kaosa! Jako kompleksno.
Kako ste se odlučili kandidirati za gradonačelnika Banje Luke?
– Stjecajem okolnosti, kada smo proljetos unutar stranke ušli u tu priču, otvorili smo proces kandidiranja u gradskoj organizaciji. Dominantan stav je bio takav, pa, kako su sve više s terena dolazila takva razmišljanja, sve sam se više mirio s time. Osim toga, praktično se u posljednje dvije godine, kad mi je istekao mandat predsjednika Narodne skupštine, konstantno bavim gradskim temama unutar gradske organizacije SNSD-a.
Kako se čovjek priprema postati gradonačelnik velikog grada?
– Kao i u svakom drugom poslu, morate puno učiti, pripremati se, slušati ljude, čitati. Time se bavim sve ovo vrijeme.
Kakvu Banju Luku vidite kao njezin budući gradonačelnik?
– Banju Luku dugoročno i konceptualno vidim kao glavni grad Republike Srpske i kao regionalno središte. Moja koncepcija je otvoren i prijateljski grad koji će imati regionalni karakter. Ona će biti grad koji će se razvijati na ovoj geografskoj poziciji koju od Boga ima – udaljeni smo nekoliko sati vožnje od Trsta, Ljubljane, Beča, Budimpešte, Beograda, Zagreba.
Vi ste na proteklim izborima osvojili najviše glasova u BiH – oko 55.000 ljudi vam je dalo povjerenje. A mnogi ne znaju da ste za skupštinski mandat osvojili 2,5 puta više glasova od vašeg najbližeg stranačkoga kolege. Kako se “zarađuje” povjerenje ljudi?
– Ispričat ću vam jednu anegdotu iz kampanje. Bili smo u jednom banjolučkom naselju i pričali o nekim komunalnim pitanjima. Tu je bila jedna gospođa i na njezinu licu vidjela se skepsa. I ja joj kažem: “Svi dolazili, i svi pričali istu priču, je li tako?”. Ona kaže: “Ma, jest, ali nešto si mi ti, onako, drugačiji”. (smijeh).
Jedan ste od političara uz kojeg se ne vežu nikakve afere. To je u BiH, iskreno rečeno, rijetko. Koliko to doprinosi vašoj popularnosti?
– Što da kažem? Da, jesam? (smijeh). Vjerojatno doprinosi. Građani su rekli svoje. Ovo je bio oštar fajt dvojice jakih kandidata. Razlika je na kraju 16, 17 tisuća glasova i isto toliko postotaka. To je velika razlika, ali i obveza da nastavim na način kako su građani od mene navikli.
Pitam zato što se zna da moć i vlast mijenjaju ljude…
– Staro pravilo kaže “daj nekome moć pa ćeš vidjet kakav je”. Ja sam obavljao nominalno višu dužnost nego što je gradonačelnik. Biti predsjednik Skupštine otprilike je broj dva u Republici Srpskoj. Cijelo to vrijeme nastojao sam biti isti onaj čovjek kao i ranije. Jer jednog dana mandat će isteći, a onda se vraćaš na neki “normalan” posao.
Pratite li što se događa “preko ograde”, u drugom bh. entitetu?
– Manje nego ranije, ali naravno da pratim što se događa i namjera mi je da s pozicije gradonačelnika napravimo dobru komunikaciju i nekoliko mostova u BiH. Imam ideju o trilaterali ili kvinti – nekoliko većih lokalnih zajednica u BiH gdje bismo uspostavili intenzivnu komunikaciju i tako zajedno nastupali prema vani, i prema međunarodnim organizacijama i fondovima. Tu vidim Mostar, Banju Luku, Tuzlu, Bijeljinu, Bihać…
Sarajevo? Da niste slučajno zaboravili…?
– Nisam zaboravio, naravno, znam što govorim! Sarajevo je specifično, samim tim što je glavni grad, tu su i veleposlanstva, i međunarodne organizacije. Drugi gradovi u BiH pomalo i prigovaraju na to jer je ogromna prednost kada u svojoj kući imate toliko važnih središta. Ovi gradovi koje sam spomenuo nemaju taj privilegij. A, uz to, Sarajevo je po svojoj ustavnoj i zakonskoj poziciji u FBiH jako razvlašćeno. Vlast je tamo dominantno ispod na općinama i iznad na županiji. Sam grad je bez osobitih nadležnosti. Jer kad s nekim dogovarate i komunicirate onda je to na temelju nadležnosti koje ima.
Mogu li gradovi koje ste istakli napraviti neku zajedničku priču?
– Bit će to moja ponuda njima. S kolegom Ljubom Bešlićem godinama se poznajem. Imali smo dobru komunikaciju i ranije iako smo obavljali različite dužnosti. Čuli smo se i sada, smatram da je izniman čovjek s kojim želim komunicirati i dalje. U Tuzli je stari gradonačelnik koji ima veliko iskustvo na tom mjestu, u Bijeljini također, kako stvari sada stoje. U Bihaću je netko novi, vidjet ćemo, ranije sam imao odlične kontakte tamo. Ta suradnja može biti iznimno dobra priča za BiH.
Na koji konkretan način biste osmislili tu suradnju gradova?
– Mislim raditi na sličan način kao i u Skupštini. Inicirao sam stalnu komunikaciju parlamenata u BiH. Trebalo je mnogo truda i vremena za uspostaviti to, doslovno je ovisilo o tome tko je na čelu parlamenta u danom trenutku. Rezultat te suradnje bio je prvi twinning projekt za jačanje kapaciteta parlamenata za EU integracije. Pokrenut na početku mog prvog skupštinskog mandata, a realiziran na kraju trećeg. Traje to dugo, ali iz te ideje o komunikaciji došlo se do europskih projekata.
/Večernji
