Srđan Puhalo je prije nekoliko dana bio u Bihaću na promociji knjige ”Samo frontalno”, a pored toga bilo je i razgovora na temu ”Građanski aktivizam u BiH”.
Tokom svog boravka u Bihaću, Puhalo je na Twitteru napisao: Ako hoćete da vidite kako jedan grad izumire, dođite u Bihać.
Razgovarali smo sa Srđanom Puhalom o tome šta je tačno mislio pod tim što je napisao, ali i o svemu onome što je vidio u Bihaću za tih nekoliko dana koliko je bio tamo.
”Ono što me ponukalo da to napišem, naime, kažu da je u USK u posljednje dvije godine otišlo ljudi veličine jednog grada, a da je broj djece koja idu u školu katastrofalno opao. Bukvalno se taj broj prepolovio u nekim školama. To je bila neka moja ideja kada sam pisao o tome. Doslovno, grad nestaje, jer starci ostaju, mladi odlaze, a djeca se ne rađaju”, počinje Puhalo razgovor za Source.
Kao što je već poznato, Bihać se posljednju godinu bori sa migrantskom krizom, pa smo Puhala pitali šta misli i o tome, te kako mu stanje u Bihaću izgleda s te strane.
”Migranti nisu krivi što ljudi iz Bihaća odlaze. S druge strane, zamislite da imate 3000 migranata svaki dan i da svako potroši 10KM dnevno, to je milion maraka za mjesec. Oni su najjača privredna grana u Bihaću, to ne smijemo zaboraviti. Ti migranti će otići, velika većina njih i oni su najmanji problem dugoročno gledano za Bihać. Veći problem je što su ljudi iz Bihaća digli ruke od tog grada i odlaze u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku. Ne možete nekoga drugog kriviti što je u školi bilo 1000 učenika, a sada ih je 500”, govori Puhalo.
A kada je razlog odlazaka u pitanju?!
”Bihać je uvijek bio naslonjen na Hrvatsku i nekako najbliži Austriji. Ljudi su išli, očevi, roditelji, ali su djeca ostajala. Išli su pa ulagali novac u Bihać, vraćali se, planirali da se vrate. Išli su oni što moraju, ili u jednom trenutku nešto im se nije svidjelo unutar ovog sistema, danas je to masovno i odlaze čitave porodice. A pored toga dosta ih je otišlo u Sarajevo ili neke druge gradove u BiH. Hajde ljudi otrijeznite se, pored svih problema, imate i problem da ljudi odlaze. To je vidljivo i golim okom kada dođete u Bihać, pa navečer prošetate, nema ljudi na ulicama”, kaže nam Srđan.
Kako je to slučaj sa Bihaćem i USK, tako ljudi odlaze i iz svih gradova u BiH, u manjem ili većem broju. Ali odlaze. Nekada možda možemo stvoriti sebi utisak da je to postao i trend, jer više ne odlaze samo oni koji su primorani. Da li su zapravo odlasci postali trend?!
”Pređena je ta psihološka barijera, ljudi mnogo lakše odlaze, nego što je to ranije bio slučaj. Uzroci tome su različiti. Imate zamor materijala, umorili su se ljudi od BiH. Na početku ideš zbog novca, da nađeš posao, to je nešto što smo imali ranije, ali sada odlaze i ljudi koji imaju dobra primanja, fine poslove i to objašnjavaju time da ne žele da im djeca žive ovdje. Ono što mi ne znamo je koliko ljudi odlazi. Pitajte poslodavce, sve teže dolaze do radnika, ne dobrih radnika, nego radnika općenito”
Srđan Puhalo smatra da su migranti zapravo najveća privredna grana u Bihaću, ma koliko to suludo zvučalo. Pored toga, naglasio je kako država i entitet ništa nisu uradili za USK i Bihać kako bi pomogli ovom dijelu države da se što lakše nosi sa novonastalom situacijom.
”Činjenica je da migranti stvaraju problem donekle, jer toliki broj ljudi na tako malom mjestu remeti svakodnevnicu bilo kojeg grada pa i Bihaća, jer činjenica je da se kulturološki razlikujemo, imamo drugačije poglede, ali isto tako činjenica je da će oni ostati jedan period i ići dalje. Još jedna stvar, Bihać je prepušten sam sebi, ali pogrešna adresa je da se krive migranti za to. Bihać je pokazao veliku, veliku humanost prema migrantima uz sve ono što su proživjeli posljednjih godinu dana. To niko nema pravo da im ospori, niti može. Ali kažem vam, to je vrh ledenog brijega. Klima je tamo takva da mnogo njih planira da ode. To je problem kojim se trebaju baviti domaći političari. Kako i na koji način motivisati ljude da ne idu, da ostanu i urade nešto. Kako da se vrati optimizam u čitav USK”, rekao je Srđan Puhalo za kraj razgovora za Source.
