Mladen Šantić, nositelj liste HDZ 1990 za lokalne izbore u Gradu Bihaću, istakao je razočaranje trenutnim stanjem u gradu, kao i radom vladajuće koalicije.
U svom saopćenju, Šantić je posebno naglasio da se kandiduje kao jedini na listi, bez drugih članova, s ciljem da njegov ulazak u Vijeće ne bude rezultat političkih pritisaka ili ucjena.
Osvrnuo se na brojne probleme s kojima se Bihać suočava, od poljoprivrede, ekonomije, pa do sporta, naglašavajući potrebu za promjenama. Šantićevo saopćenje prenosimo u cijelosti:
Saopćenje Mladena Šantića:
“Poštovanje, ja sam Mladen Šantić i nositelj sam liste HDZ 1990 za lokalne izbore u Gradu Bihaću, ujedno i jedini na listi. Stranku sam preuzeo 2014. godine, kada je bila napuštena od svih članova jer su se priključili HDZ-u BiH pod lažnim parolama zajedništva, gdje je jedini cilj Dragana Čovića bio uništenje HDZ 1990 i smanjenje kapaciteta ljudi koji su tada bili veoma aktivni.
Tada sam, kao mladić, prepoznao gdje to vodi, te sam svojom sposobnošću dobio gotovo 400 glasova i na listu stavio 32 osobe, u što niko nije vjerovao. Deset godina kasnije, ponosan sam što je stranka opstala, i odlučio sam biti jedini na listi da izađem pred građane, kako bi moj ulazak u Vijeće bio rezultat volje građana, a ne političkih ucjena, dugova ili revanšizma. Da sam gledao samo sebe, mogao sam izabrati lakši i kraći put, jer su mi nudili da sve dođe samo od sebe. Ali ne, tada ne bih bio svoj.
Pogled na stanje u Gradu me duboko žalosti, pa ću hronološki proći kroz sve ključne oblasti i iznijeti svoje mišljenje.
U Bihaću vladaju POMAK i SDA kao temelj, uz manje stranke koje se povremeno smjenjuju, uključujući i HDZ BiH. Ono što primjećujem jeste potpuni nedostatak opozicije koja bi trebala biti korektor vlasti i baviti se ozbiljnim propustima. Imamo dva kandidata za gradonačelnika iz koalicije koja je vladala posljednjih osam godina. Nažalost, nije se pojavio treći kandidat koji bi mogao ponuditi nadu za promjene, jer vladajući ne mogu mijenjati sami sebe.
Kada su došli na vlast, gradski budžet bio je u velikim problemima. Često su ponavljali teze o ‘domaćinskom odnosu’ i vraćanju dugova, čak su u kampanjama isticali ogromne iznose vraćenih dugova. Međutim, danas je budžet u istoj dubiozi, bez investicija, ulaganja ili nade za bolje sutra. Projekti dolaze na kapaljku, a većina mjesnih zajednica nije vidjela ni jednu konvertibilnu marku. Vedro polje, na primjer, u proteklih osam godina nije dobilo ništa, iako je dokumentacija uredno predavana.
Poljoprivreda, kao ključna grana opstanka, nalazi se na samom dnu. Njive su zarasle, korov raste, a sva obećanja su iznevjerena. Katastrofe od poplava i nepogoda nanijele su ogromne štete, popisi su napravljeni, ali povratnih sredstava nije bilo. Pogledajte polja od Bosanskog Novog prema Banjoj Luci i neka vam to bude ogledalo. Grad mora imati fond poticaja za domaćinstva kroz subvencije za gorivo i usjeve, kako bi se vratio sjaj selima.
Finansijska sredstva se dijele po podobnosti – ko nije uz kasu, nema pravo na razvoj. Ovaj ‘džambaški’ režim nas vraća u kameno doba, gdje jači tlači slabijeg. Grad se mora sistemski razvijati, a stručnjaci trebaju predlagati prioritete.
Ekonomija je na izdisaju. Firme koje smo imali sada preuzimaju drugi, a naši privatnici traže bolji život u drugim zemljama.
Sport je u najgoroj situaciji do sada. Sportska dvorana je pred gašenjem, a nogometni klubovi pred raspadanjem. NK Jedinstvo je prije osam godina dugovalo oko 200.000 KM, a loši rezultati su se cijelo vrijeme pravdali vraćanjem dugova. Danas je dug NK Jedinstva oko 700.000 KM, a klub je u nikad goroj rezultatskoj krizi.
Pomoć braniteljskoj populaciji svedena je na zaborav, ljudi su prepušteni sami sebi, bez nade i podrške.
Kada napravim rezime u jednoj rečenici – posljednjih osam godina bile su borba za upravne odbore, komisije, direktorska mjesta i nerezonska zapošljavanja.
Bihać je uvijek bio simbol otpora i hrabrih ljudi. Šta je s nama danas?
Jedino olovka može promijeniti ovu situaciju.
Ne tražim niti jedan glas na ovim izborima, tražim da ovaj grad postane bolje mjesto za život!”
