Roditelji ne mogu znati sve što se događa s njihovim djetetom u školi, ali obično nema mnogo razloga za brigu. Međutim, jedan roditeljski par počeo je ozbiljno da se brine kada je njihova kći, koja je oduvijek bila dobar đak, počela otvoreno i besramno da ih laže.
Učitelj trećeg razreda, gospodin Daglas, uvijek je znao da će Keti biti odličan đak, ako ne i primjer svim ostalima u razredu. Zato je bio u šoku kada je saznao da ona ima problem s roditeljima. “Ona je uvijek bila vrijedan đak, voljela učenje, uvijek radila domaći zadatak, imala brižne i zainteresirane roditelje, bila pažljiva i obazriva,” posvjedočio je gospodin Daglas, “i nikada, nikada nije imala problem s disciplinom.”
Međutim, sve se promijenilo kada su njezini roditelji telefonom pozvali gospodina Daglasa. Majka i otac su mu objasnili da Keti nema dozvolu da kupuje grickalice u školi, ali njezini računi u školskoj kantini sve su veći. Gospodin Daglas i Ketini roditelji nisu mogli shvatiti zašto bi ona pravila tolike račune u kantini kada su je svako jutro slali u školu s domaćim užinom. Ketini roditelji su razgovarali s njom, pokušavajući saznati razlog njezinog problematičnog ponašanja. Tada je laganje počelo, što ih je dovelo do toga da zatraže pomoć od gospodina Daglasa.
“Uopće nije ličilo na Keti da se tako namjerno ponaša i nije bilo u skladu s njezinim karakterom da ignorira svoje roditelje,” prisjeća se gospodin Daglas. On je započeo svoju istragu tako što je pitao ženu koja radi u kantini zna li što se događa. Ona mu je rekla da Keti svaki dan uzme ručak, odnese poslužavnik do stola i jede. Gospodin Daglas ovo nije mogao razumjeti, rekavši: “Vidio sam kakvu užinu Keti donosi u školu i ne bih se bunio da mi njezina mama spakira ručak s vremena na vrijeme.”
Pokušao je razgovarati s Keti, ali ona se ponašala tvrdoglavo kao i s roditeljima, odbijajući reći istinu. Gospodin Daglas kaže da ima dobru moć uvjeravanja i “tužan, razočaran pogled”, ali to nije imalo nikakav utjecaj na nju. Pitao je Keti zašto kupuje ručak, a ona mu je jednostavno odgovorila da je gladna. Onda je on upitao što je s ručkom koji joj mama pakira, a ona mu je odbrusila rekavši da ga gubi svaki dan.
Gospodin Daglas nije mogao vjerovati da ga Keti tako otvoreno ignorira i znao je da nešto nije u redu. Počeo se pitati maltretira li je neko i krade li joj ručak. “Nitko mi nije ukrao ručak, gospodine Daglas, izgubila sam ga,” rekla je Keti. Gospodin Daglas se našao u nezgodnoj situaciji. Škola ima pravilo po kojem svaki učenik bez ručka mora dobiti ručak. Onda to škola naplati roditeljima, osim ako nisu kvalificirani za besplatan ili ručak po nižoj cijeni, što Ketini roditelji nisu bili.
Izgledalo je da gospodin Daglas ne može ništa učiniti kako bi pomogao Keti i njezinim roditeljima, a onda je primijetio dječaka, koji je bio nov u školi, kako sjedi sam i jede. Na njegovoj kesi za užinu pisalo je “Keti”. Gospodin Daglas je spojio dijelove slagalice i otkrio da se dječak povjerio Keti i da su njih dvoje sklopili tajni pakt. Njegovi roditelji nisu željeli “milostinju” od škole i bio bi u velikoj nevolji kada bi uzimao ručak. Zato mu je Keti poklanjala svoj kako bi bila sigurna da jede svaki dan.
Kada je učitelj ispričao Ketinim roditeljima što se događa, oni su bili neizmjerno ponosni na svoje dijete. “Ona nije marila što je roditelji kažnjavaju. Nije marila što sam ja razočaran u nju. Nije marila ni o čemu, osim o malom dječaku koji je gladan i uplašen i o tome da sačuva njegovu tajnu,” napisao je gospodin Daglas. “Keti i dalje svaki dan kupuje ručak u školi,” završava svoju dirljivu priču gospodin Daglas. A njezina mama joj svaki put, dok izlazi na vrata, stavi u ruke domaću ukusnu užinu.
