Treća godišnjica smrti navijača nogometne reprezentacije BiH Almira Kasumovića i Vildana Pehlića iz Velike Kladuše, te Hasiba Mahmića iz Bosanske Krupe, koji su 16. oktobra 2013. godine, vraćajući se sa utakmice Litvanija – BIH imali tešku saobraćajnu nesreću na povratku iz Kaunasa, u poljskom gradu Lomža, obilježena je okupljanjem u selu Mahmići u bosanskokrupskoj općini, rodnom mjestu Hasiba Mahmića, tadašnjeg vođe navijača “Ljutih Krajišnika”.
Na treću godišnjicu su se u selu Mahmići u bosanskokrupskoj općini, rodnom mjestu Hasiba Mahmića, tadašnjeg vođe navijača, okupili navijači i članovi “Ljutih Krajišnika”, kako bi odali poštovanje stradalim mladićima.
Istaknuto je njihovo navijanje i predanost nogometnoj reprezentaciji naše zemlje koje su “Ljuti Krajišnici” i i nastavili. Također, na ovom skupu je naglašeno da Almir, Hasib i Vildan nisu i neće biti zaboravljeni.
Četvrti navijač Adis Adi Ćoralić iz Cazina, koji je bio s njima u automobilu za vrijeme nesreće, prošao je sa težim povredama koje mu i danas stvaraju zdravstvene probleme.
Adis se trenutno nalazi u Italiji gdje je zaposlen kao građevinski radnik, te zbog toga nije prisustvovao obilježavanju godišnjice. U telefonskom razgovoru za Faktor izrazio je žaljenje što nije došao u Bosansku Krupu. Podsjetio je da je spavao za vrijeme udesa. Probudio se u bolnici šest sati nakon nesreće, sa teškim povredama noge, rebara, glave i vrata.
– Ničega se nisam sjećao. Kad sam se probudio u bolnici i saznao šta se desilo, žalio sam što i ja nisam otišao s njima – prisjeća se Adis.
Nakon višemjesečnog liječenja, Adis je ostao bez posla, jer nije bio sposoban za rad. Međutim, posao mu je bio neophodan zbog čega je otišao u Italiju gdje trenutno radi. Žalostan je, kaže, jer su mu mnogi obećavali pomoći u liječenju, ali i u pronalasku posla.
– Ipak, zahvaljujem Bogu što sam ostao živ, da mogu nastaviti stopama i ciljevima svojih stradalih prijatelja – kazao je Adis.
Ćoralić ne krije da mu je mnogo pomogao predsjednik NS/FS BIH, Dino Begić.
– U prvim teškim trenucima pomagao mi je Begić i da nije bilo te podrške u svakom pogledu, pitanje je kako bih to sve preživio. Liječenje, bolnica, rehabilitacija… – naglašava Adis za Faktor.
Adisu nedostaju drugovi, kaže da njihove mezare obiđe kad god može. Najteže mu je kada igra naša reprezentacija.
– Ali, valjda je tako moralo biti. Valjda sam ja ostao živ, da nastavim, da ih nosim u srcu na svakoj utakmici, naročito u Zenici, gdje smo bili rado viđeni gosti – prisjetio se Adis.
Adis je i dalje jedan od vatrenijih navijača “Ljutih Krajišnika”, iako je sada rjeđe u prilici ići na utakmice Zmajeva, ali uz sve teškoće objašnjava da osjeća obavezu nastaviti.
– Moram zbog njih, znam da bi i oni tako htjeli. Posebno u ovim kvalifikacijama imam obavezu, jer oni su stradali baš kada su se naši Zmajevi prvi put u historiji BiH plasirali na Svjetsko prvenstvo. Koliko su se samo tome radovali kada smo krenuli iz Kaunasa… Volio bih da se i ovoga puta ja radujem plasmanu Zmajeva. Baš zbog njih – kazao je na kraju razgovora navijač Adis Ćoralić.
