Anis Džanić, kandidat SDP-a za Gradsko vijeće Bihać, je iz Bihaća, gdje je završio osnovnu, srednju školu i Pravni fakultet. Svoje profesionalno iskustvo stekao je u općini Cazin, Kantonalnom sudu u Bihaću, te posebno u oblasti kulturne baštine, gdje je radio u JU ‘Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa’. Džanić je sudjelovao u značajnim projektima restauracije nacionalnih spomenika, uključujući Zgradu Kloster i zgrade Konak i ZAVNOBiH.
Kao otac dvoje djece, Maka i Azre, Džanić ističe da su mu prioriteti izgradnja azila za pse, rješavanje problema s odvodnjavanjem i zaštita rijeke Une. Pored toga, naglašava važnost poboljšanja komunalnih uvjeta i razvoj turističke infrastrukture. Smatra da Bihać može bolje iskoristiti svoj prirodni potencijal i geografski položaj kroz sistematski razvoj turizma.
Džanić vjeruje da je za rješavanje trenutnih problema potrebna bolja organizacija grada i veća uključenost građana u procese donošenja odluka. Također, naglašava potrebu za stvaranjem poštenog i efikasnog radnog okruženja koje će omogućiti ravnotežan razvoj grada.
Pročitajte kompletan intervju za detaljnije informacije o Anisu Džaniću (SDP) i njegovim planovima za Bihać:
1. Možete li se ukratko predstaviti? Ko je Anis Džanić?
Rođen sam kao drugo dijete oca Mesuda i majke Fikrete Džanić. Odrastao sam u ulici Bišća pod Plješevicom, uz rijeku Unu. U Bihaću sam završio osnovnu, srednju školu i Pravni fakultet. Nakon fakulteta radio sam u općini Cazin, na Kantonalnom sudu u Bihaću, a karijeru sam ostvario u oblasti kulture, preciznije kulturne baštine, u JU ‘Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa’, gdje sam počeo raditi kao stručni suradnik. Obavljao sam poslove u rukovodećim i upravnim strukturama.
Učestvovao sam u brojnim aktivnostima vezanim za zaštitu kulturne baštine, a posebno bih istakao sanaciju nacionalnog spomenika Zgrade Kloster, kao i izradu kompletne projektne dokumentacije za revitalizaciju nacionalnih spomenika zgrade Konak u Bihaću i zgrade ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu.
Ponosni sam i najsretniji otac dvoje školaraca, Maka i Azre.
Koji su vaši prioriteti u pogledu politike i koji konkretni problemi Grada Bihaća vas motiviraju da se kandidirate za Gradsko vijeće?
Prioritet grada Bihaća je izgradnja azila za pse. Iako se o ovom problemu govori više od desetljeća, malo toga se radi na način da bude institucionalno i sistemski riješeno. Dakle, azil za pse, a time i sigurnost naših građana, moraju biti prioritetne aktivnosti. Sljedeći prioritetni pravac je komunalna problematika odvodnje otpadnih voda i kanalizacije, s posebnim naglaskom na zaštitu Une i okoliša. Hitno je potrebno riješiti pitanje ulijevanja štetnih tvari u rijeku Unu, od kojih su najgore uljne prerađevine, deterdženti i druge štetne tvari koje uništavaju biodiverzitet i narušavaju suštinu rijeke, kao i kvalitetu života nas koji živimo uz nju.
Prioritet je također zaštita obala Une od betoniranja, te provođenje inspekcijskog nadzora nad objektima uz rijeku, posebno u pogledu septičkih jama. U tom kontekstu, potrebno je da svaka kuća pored rijeke ima eko septičku jamu, a također je važno pronaći sredstva za subvencioniranje tih sustava. Iz svega navedenog može se zaključiti da bismo, barem u početku, trebali krenuti s rješavanjem problema na čist način, i tek tada možemo prijeći na sljedeće pitanje.
Poboljšanje komunalnih uvjeta također je bitno, osobito u smislu rješavanja problematike otpada. Naime, prostori ispred zgrada, tzv. otoci za razvrstavanje otpada, moraju biti bolje riješeni. Ne možete stvoriti takav prostor, a da otpad i dalje ostaje oko kanti i kontejnera.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u društvenom životu Bihaća? Šta bi, po vašem mišljenju, trebalo promijeniti kako bi se poboljšala kvaliteta života građana?
Grad se mora organizirati na način da se prilagodi zahtjevima vremena. Grad bi trebao slijediti unaprijed određene razvojne pravce. Jedan od tih bitnih pravaca je turizam, i to zbog geografskog položaja i prirodnih ljepota, ali i zbog inicijativa građana koji su pokrenuli male biznise u tom smjeru. Međutim, da bi se turistički potencijal razvijao i opstao, mora imati sistemska rješenja te pratiti potrebe i trendove. Upravo tu, paralelno s razvojem turizma, vidim i poboljšanje kvalitete života građana. Konkretno, za ta unapređenja, između ostalog, Grad mora omogućiti izgradnju većeg parkinga.
Nadalje, ne treba se bojati priznati da nešto ne znaš. Potrebno je potpisati sporazume o prijateljstvu s određenim gradovima iz kojih dolaze naši turisti. Tokom turističke sezone, na primjer, mogla bi se organizirati manifestacija “Saudijske noći” sa njihovom kuhinjom, običajima i kulturom. To će pozitivno utjecati na lokalno stanovništvo, budući da će se lokalna zajednica razvijati u različitim segmentima. Naravno, sve to mora biti praćeno odgovarajućim normativnim okvirom koji usvaja Gradsko vijeće.
Turizam u Bihaću raste iz godine u godinu, posebno s dolaskom turista iz arapskih zemalja. Kako planirate unaprijediti turističku ponudu i infrastrukturu kako bi grad postao još privlačniji za strane posjetioce?
Turizam u Bihaću raste iz godine u godinu, što je svakako pozitivno. Budući da sam u toj branši, posebno mi je drago što ste postavili to pitanje. Razvoj turizma dogodio se iz različitih razloga. Prije svega, zbog geografskog položaja, Bihać je oduvijek bio tranzitno turističko središte. Danas se turizam više razvija zahvaljujući prirodnom okruženju i kulturno-historijskom naslijeđu kojim obiluje naša sredina. Imam dojam da su građani koji su se odlučili baviti ovom granom privrede pronašli vlastiti put, često bez podrške okvirne politike, jer nadležni organi nisu donijeli odgovarajuće mjere.
Opet se moramo vratiti na osnovne stvari. Prije svega, potrebno je postaviti putnu signalizaciju koja vodi do svakog apartmana ili kuće za iznajmljivanje. Ipak, ti iznajmljivači su registrirani i plaćaju poreze, pa bi im država trebala pružiti podršku. Nadalje, neophodno je raditi na asfaltiranju putne infrastrukture koja vodi do turističkih atrakcija. Moji gosti su mi osobno ukazali na taj nedostatak. Naše podneblje također je atraktivno za planinarski, biciklistički i avijatičarski turizam. Imamo prirodnu ružu vjetrova u Vedrom polju i Golubiću.
U planinarskom turizmu naši entuzijasti su se sami snašli, bez ikakve podrške grada, označavajući staze i primajući goste planinare iz cijele bivše Jugoslavije. Biciklistička kultura, poput manifestacije “Stara Karabaja”, također je privukla značajan broj turista, predstavljajući naš grad u pozitivnom svjetlu, često bolje nego što to čine institucije koje se financiraju iz proračuna. Dovoljno je spomenuti da tu manifestaciju posjećuje do 4.000 motociklista iz cijelog svijeta.
Da odgovorim na pitanje: potrebno je uspostaviti kvalitetniju suradnju s navedenim udruženjima i svakako poboljšati infrastrukturu. Uz razvoj turističke infrastrukture, važno je raditi na tzv. mapiranju i povezivanju turističke ponude. Samo kada imamo cjelovitu turističku infrastrukturu i ponudu, možemo govoriti o dugoročnom razvoju turizma kao strateške djelatnosti grada Bihaća.
Koje konkretne mjere biste podržali ili predložili kako bi se osiguralo da turizam pozitivno utiče na lokalno stanovništvo, a da se izbjegnu negativni učinci poput prekomjernog zagađenja ili prenapučenosti?
Ključ je u gradskoj upravi, odnosno u odlukama vijećnika Gradskog vijeća. Neophodna je implementacija onoga što je propisano. Naime, imamo zakone i propise, koji su uglavnom usklađeni sa zakonima EU i odnose se na zaštitu okoliša, ali problem leži u implementaciji. Dajemo sebi luksuz da pojedinci rade što žele, poput betoniranja Une, nesvjesni da time štete i sami sebi.
Mladi često napuštaju Bihaća i odlaze za boljim prilikama. Kako biste motivirali mlade da ostanu u Bihaću i doprinesu razvoju lokalne zajednice?
Mladi napuštaju Bihać iz različitih razloga. Neki zbog egzistencije, neki zbog boljih primanja, neki zbog hira, a neki zbog nepravednog sistema. Siguran sam da ste, kao i ja, čuli za mnoge koji su napustili naš grad, iako su zaposleni, stambeno zbrinuti i imaju dobra primanja. Mlade bih motivirao da ostanu tako što bih bio čovjek – kulturan, vaspitan, susretljiv i prizeman. Žestoko bih se suprotstavljao svakoj vrsti oholosti, bezobrazluka i licemjerja. Takve osobine donose sve loše. Te se osobine mogu prevladati u svakom čovjeku ako sistem kažnjavanja funkcionira.
Imamo loše primjere gdje se sin nekog bogataša nadobudno ponaša prema cijelom razredu jer su mu roditelji usadili takvo ponašanje. Učitelji trpe pritiske drugih roditelja i nemoćni su da djeluju. Dakle, treba poštovati stav učitelja, utemeljen u pravnoj normi, te mjere koje propiše Centar za socijalni rad. Od toga treba krenuti, pa do pravilne primjene Zakona o javnim nabavkama, kako bi sve građevinske firme bile ravnopravno zastupljene u radu na infrastrukturi.
Nažalost, još uvijek imamo velike firme koje ne poštuju osnovne odredbe Zakona o radu. Radnici ne ostvaruju pravo na godišnji odmor, a nemaju se kome obratiti za pomoć. Za to nije potrebno biti vijećnik da bi se pritisnula inspekcija rada da obavi svoj posao. To su neki od razloga zašto ljudi odlaze, ali i konkretna rješenja.
Na koji način planirate osigurati veću uključenost građana u procese donošenja odluka, posebno kada su u pitanju pitanja koja direktno utiču na svakodnevni život?
Veću uključenost građana u procese odlučivanja vidim kroz animaciju i edukaciju mladih, neposredne razgovore i ankete. Mladi ljudi moraju razumjeti da su oni budućnost svijeta i da nam je njihova pomoć neophodna. Veća angažovanost putem mjesnih zajednica kao nukleusa društva omogućava stalni dolazak građana, isticanje konkretnih problema i traženje rješenja, a ne kao što je slučaj do sada, gdje predsjednik mjesne zajednice saziva sastanke jednom u tri mjeseca i drži monolog.
U kojoj mjeri smatrate da Bihać može iskoristiti svoju prirodnu ljepotu i geografski položaj za ekonomski rast, te koje konkretne projekte biste podržali u tom pravcu?
Bihać i njegovi građani su već stihijski krenuli da koriste njegovu prirodnu ljepotu i geografski položaj kroz razvoj turizma, a svjedoci smo toga posljednjih godina. Već sam odgovorio na nekom od prethodnih pitanja da su prioritetni projekti turističke infrasturkture i pratećih sadržaja koji nadopunjuju razvoj turizma, ukrupnjavanje turističke ponude i zajedničko djelovanje sviju u tom pravcu. Kad kažem sviju mislim prije svega na sve partnere – grad, poduzetnike, udruženja i građane, te sistemsku podršku viših nivoa vlasti. Ako ćemo konkretno i pošteno treba krenuti u implementaciju svih turističkih projekata koji su navedeni u strategiji razvoja Grada Bihaća.
Kako ocjenjujete trenutne infrastrukturne projekte u Bihaću? Da li smatrate da postoje segmenti koji su zapostavljeni i zahtijevaju hitniju pažnju?
Trenutnih infrastrukturnih projekata nema. Sve je kod nas isto – započne se i ne završi, što je već postala ustaljena praksa. Konkretno, objekti poput Agrama i dvorane Luke još nemaju upotrebnu dozvolu. Kao gradski vijećnik, insistirat ću na tome da se radovi obavljaju kako treba. Također, zapostavljena je signalizacija, a ne govori se o velikom parkingu koji bi trebao biti smješten pod zemljom. Ovo bih realizirao putem koncesije, a za prostor na području grada zasigurno ima, uz efikasne gradske službe koje znaju gdje se može graditi.
Urbanistički razvoj, planiranje i regulacija urbanističkog razvoja često nisu usklađeni s dugoročnim potrebama grada. Trenutno je slučaj da je izgradnja stambenih zgrada brža od razvoja infrastrukture koja ih podržava. Iako Bihać ima prirodne ljepote poput rijeke Une, nedostaje ulaganja u razvoj zelenih površina i rekreacionih zona unutar grada. S obzirom na klimatske promjene i globalno zagrijavanje, ovo bi trebalo biti na agendi grada Bihaća.
Koji su, po vašem mišljenju, najveći izazovi s kojima se lokalna zajednica suočava, i kako planirate doprinijeti njihovom rješavanju kroz svoju ulogu u Gradskom vijeću?
Najveći izazovi s kojima se lokalna zajednica suočava uključuju osjećaj nemoći u svim segmentima. Košarkaški klub Željo ostvaruje fantastične rezultate, ali ne dobija konkretnu i zasluženu podršku. U gradskoj upravi imamo nedostatak kadrova – imamo samo tri ili četiri geometra, zbog čega ljudi čekaju geometra na terenu i po pet mjeseci. Ovaj nedostatak kadrova uzrokuje dugotrajne procedure u svim segmentima života.
Za rješavanje ovih problema potrebno je sistemsko gradsko rješenje. Sve strateške smjernice razvoja moraju imati adekvatne odgovore u budžetu, što uključuje zapošljavanje stručnog kadra. Također, rješenje vidim u stvaranju poštenog ambijenta gdje neće biti pitanja „ima li mene tu“, jer kada toga nema, tada će biti mjesta za svakoga.
