“Svaki put kada dođemo u Srebrenicu, u Potočare, zaplačemo. Tu je nemoguće zadržati suzu… kada vidiš te majke, kada vidiš tu zbijenu tugu događaja, sudbine ugrađene i iskazane tim bijelim nišanima… I zato ko jednom dođe ovdje postaje ovisnik i ide ponovo”, riječi su Branislava – Brane Veršića, Bišćanina, ultramaratonca, čovjeka, humaniste i sportiste, odaslane prilikom polaska biciklista, motorista i maratonaca na Marš mira za Srebrenicu sa gradskog trga u Bihaću, grada na Uni, na zapadnoj granici Bosne i Hercegovine.
S njegovom porukom, jer ovogodišnji Marš mira nije dočekao, krenuli su njegovi – iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, iz Švedske, Švicarske, Njemačke, Austrije, Francuske, Danske, Turske, Italije, Slovenije, Hrvatske… Trinaestu godinu zaredom. Klub ekstremnih sportova Limit iz Bihaća još je 2004. godine uvezao želje mladih da pohode Srebrenicu.
“Tako je nastala ideja o organizaciji biciklističkog maratona”, kaže Ermin Lipović, predsjednik Limita. “Podržali su nas svugdje, u gotovo svim gradovima u Bosni i Hercegovini. Posebnu podršku smo dobili od Bosanaca i Hercegovaca koji žive i rade u evropskim zemljama. Više od 200 biciklista krenulo je prije 13 godina. Svake godine broj se povećavao, interes rastao. Kasnije je krenuo i pješački maraton, pa motoristi, i to je sada dio nas, našeg življenja. I kako to reče naš pokojni član Branislav Veršić, postali smo ovisnici o dolasku u Srebrenicu svakog 11. jula.”
Staza duga 1.400 kilometara
Marš mira je krenuo. Prvog jula krenuli su biciklisti iz Švicarske, iz grada Sent Margarethena.
Oni će voziti stazu dugu 1.400 kilometara, prolazeći od Sent Margarethena, preko Austrije, Italije, Slovenije, Hrvatske, do Bihaća i Cazina, a potom do Srebrenice.Bekir Liđan, Cazinjanin koji već tridesetak godina živi u Švicarskoj, ponovo je među putnicima.
“Vozimo jedan od najdužih maratona. Preći ćemo blizu 1.400 kilometara da se poklonimo žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici. Tri dana vozimo do Bosne i Hercegovine, do Cazina i Bihaća, gdje se pridužujemo ostalim učesnicima, a 8. jula nastavljamo za Srebrenicu. Interes u Švicarskoj je veliki, posebno među mladima. Mnogi hoće da dođu u Srebrenicu, i još na ovakav način”, kazuje.
Biciklistička karavana kreće u ponedjeljak, 3. jula, iz Innsbrucka u Austriji. I oni će se, nakon tri dana u Bihaću, pridružiti ostalim učesnicima.
Za njima će krenuti i brojni Bosanci i Hercegovci koji će učestvovati u Maršu mira od Nezuka do Potočara.
U ponedjeljak kreću i karavane iz Njemačke, Francuske, Italije; i oni će se “susresti” u Sloveniji, odakle će zajedno do Bihaća, gdje planiraju stići 6. jula. U njemačkoj karavani će i ove godine biti Dietrich Kreiziger, koji je poodavno ušao u sedmu deceniju života.
“Ne smetaju mi godine, želim da vozim, da stignem u Srebrenicu, da izrazim poštovanje žrtvama, jer to što se dogodilo tamo malo gdje je bilo u svijetu. Zato se ovako solidariziram sa svima onima koji smatraju da je mir potreban, a to je potrebno svijetu.”
U njemačkoj karavani ponovo je Alen Dedić, koji kaže: “Veliki je motiv kada znate da su toliki ljudi stradali, da leže u zemlji, da je ovo naše putovanje nešto najmanje što možemo učiniti za njih.”
U Sloveniji učesnike iz Austrije, Švicarske i Njemačke čeka i Zaim Karić. Predvodit će slovensku karavanu od tridesetak biciklista. I njemu godine, a prevalio je šezdesetu, ne smetaju. Kaže: “Ništa to ne znači, volja je jača, Srebrenica mi daje snagu.
S nama će biti i Hasan Gušić, koji srebreničku golgotu pamti kao četrnaestogodišnjak. Da se nikad tako što ne ponovi – zato mi i idemo.”
Fotoreporter iz Engleske
Saša Turk predvodit će bicikliste iz svoje zemlje. “Kada sam jednom otišao, nisam vjerovao da ću ‘morati’ svake godine. Preko prijatelja iz Bosne i Hercegovine smo saznali i tako je krenulo. Iz Slovenije krećemo 5. jula i dva dana vozimo do Bihaća, a potom ćemo svi zajedno krenuti 8. jula put Srebrenice.”
U Bihaću čekaju i Paula Lowea, fotoreportera iz Engleske, koji je bosanskohercegovačkoj tragediji svjedočio tokom rata.
“I on će ponovo s nama”, podsjeća Ermin Lipović iz Organizacionog odbora.
“Kada je prvi put čuo za naš maraton i marš, javio se i išao je s nama. Ponovo se vraća ove godine.”
U Marš mira uključili su se i maratonci. “Krenuli su prije sedam godina. Poveli su ih pripadnici policije iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, a podržali drugi sportisti”, kaže Jasmin Halilagić, član Organizacionog odbora. “Trčimo tri dana, štafetno. Krenulo nas je dvadesetak, a sada se broj već udvostručio. Mnogi žele na taj način izraziti solidarnost sa Srebreničanima. Sve više dobijamo poziva i iz susjednih zemalja od kolega, prijatelja, da nam se pridruže. Za ovaj maraton, za Marš mira, živimo”, naglašava Halilagić.
“Pripremamo se tako što trčimo maratone ovdje, u Bihaću, trčimo povodom godišnjice stradanja stanovnika Ljutočke doline, bihaćkog područja, u kojem je stradalo nekoliko stotina stanovnika, a sve stanošvništvo, njih oko 5.000, protjerano je.”
U Marš mira sa Une uključili su se i motoristi. I oni će voziti šestu godinu zaredom. Fuad Komić, predsjednik Moto-kluba Bihać očekuje više stotina učesnika i iz sedam evropskih zemalja.
“Sve nas je više. Ove godine dolaze motoristi iz Austrije, Slovenije, Hrvatske, Njemačke, Švedske, Luksemburga, Italije… Skupljamo se ovdje, u Bihaću, i 10. jula vozimo za Potočare.”
Dean Šinkovec iz Slovenije je ponovo među učesnicima. “Dolazim u Bihać i idemo u Srebrenicu. Iskreno da kažem, sramota je šta se to desilo u Srebrenici. I ja mislim da svaki motorist, koji ima malo srca, treba doći u Srebrenicu.”
Prvi julski dani u Bihaću, gradu na Uni, središte su sportista, biciklista, motorista, maratonaca. Svi oni dolaze ovdje da bi zajedno krenuli put Srebrenice.
Da se ne zaboravi i ne ponovi
“Tako je jednostavno počelo, nastavljeno i traje…” podsjeća Ermin Lipović. “Mi smo krenuli s idejom, svi je prihvatili i sada je jednostavno tako. Prvo biciklisti dolaze sa svih strana, iz cijele Bosne i Hercegovine, pa iz Austrije, Njemačke, Švicarske, Italije, Slovenije, Hrvatske, Švedske… ove godine i iz Turske, za njima stižu maratonci, pa onda motoristi. Sve je više mladih, sve je više djevojaka. Ove godine imamo nekoliko desetaka koji su mađi od 16 godina. Svi krećemo sa Gradskog trga u Bihaću. Ima tu simbolike. I ovaj je kraj, ovaj dio Bosne i Hercegovine, stradao u proteklom ratu – dolina Sane je druga Srebrenica… I zato je prihvaćeno da se odavde kreće. A to su Bišćani, ali i u ostalim općinama u ovom kantonu, prihvatili i dobijamo uistinu veliku podršku. Nosimo poruku – da se ne zaboravi i ne ponovi.”
Biciklisti će na Marš mira krenuti 8. jula. Njih više stotina iz cijele Bosne i Hercegovine i devet evropskih zemalja.
Trasu od 490 kilometara vozit će tri dana u tri etape. Prvu do Jajca, potom do Sarajeva i treću do Potočara.
“Bit će to istinski događaj, susreti s mještanima, susreti s prijateljima, kolegama, a onda boravak u Srebrenici”, govori Lipović. “Najveći nam je problem šta s mnogima koji žele s nama. Za nama će dan kasnije, 9. jula, krenuti maratonci. Oni će trčati štafetno, također istom stazom, a potom 10. jula kreću motoristi, također istom stazom.”
I tako će 13. godinu zaredom iz Bihaća, ali i iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, pa iz devet zapadnoevropskih zemalja, krenuti poruke mira u Srebrenicu.
Nosit će ih, kako za sebe kažu, “ovisnici o dolasku u Srebrenicu”, koji će se pokloniti žrtvama genocida i doživjeti tu srebreničku težinu, sadržanu od tuge događanja ugrađenih u život Srebrenice. Da se ne zaboravi i ne ponovi.
