Vrhovni sud FBiH prije izvjesnog vremena donio je presudu kojom se Munibu Sejmanoviću, za 894 dana provedena u logoru u Foči, treba isplatiti 94.300 KM!
Sejmanović sigurno ne može biti zadovoljan ishodom zahtjeva za reviziju drugostepene presude koju je tražila Republika Srpska u ovom slučaju jer, objašnjava nam i njegova advokatica Berina Krnjić, prvostepenom i drugostepenom presudom bivšem logorašu pripala je odšteta za pretrpljenu nematerijalnu štetu od 180.000 KM.
“Iznos je, dakle, smanjen upola”, ističe Krnjić, dodajući da je i njen klijent svjestan da se, ipak, uspjelo u osnovnom: Vrhovni sud FBiH je presudom potvrdio da nema zastare kada su u pitanju ova potraživanja!
Ratni zločin ne zastarijeva
Nakon što su Ustavni sud BiH i Vrhovni sud FBiH nekim svojim presudama izazvali poplavu sličnih presuda na nižim sudovima u BiH, koji su, kao po političkoj naredbi, listom počeli odbijati tužbe logoraša i ekspresnom brzinom donositi rješenja o plaćanju sudskih troškova, ova presuda predstavlja nešto sasvim drugo. Senad Jusufbegović iz Saveza logoraša BiH podsjeća na to da je Vrhovni sud FBiH u martu, a nakon što su logoraši počeli dobivati odbijajuće presude, donio zaključak u kojem se izričito kaže da pomenuta zastara nema uporište u zakonima. Što je i logično: ako ratni zločin ne zastarijeva, kako može zastarjeti pravo na naknadu nematerijalne štete uzrokovane tim djelom?
Nažalost, o tome se ne govori, no, u praksi sudovi počinju drugačije raditi.
Sudsko vijeće Kantonalnog suda u Bihaću, pod predsjedavanjem Gare Šahinović, pozivajući se i na presudu Suda u Travniku Sejmanoviću, potvrdilo je prvostepenu presudu Općinskog suda u Sanskom Mostu kojom se Republika Srpska obavezuje da bivšem logorašu Huseinu Selmanu, sinu Bajre, iz G. Sanice, za svaki od njegovih 199 dana provedenih u nekoliko logora vojske RS-a, isplati 100 KM po danu. Ukupno, 19.900 KM! Na prvostepenu presudu žalili su se i tužitelj i tužena.
Posljedice osjećam stalno
Selman nam kaže da je to učinio zbog, po njemu, neodgovarajućeg iznosa nematerijalne štete, a RS, koji je zastupalo Pravobranilaštvo RS-a iz Banje Luke, zbog navodne zastare i zato što je smatrao da RS nikako ne može biti tužen.
Sudsko vijeće je, eto, zamalo u dan tačno 23 godine nakon Selmanovog zatočenja, zaključilo da zastare nema i da RS jeste odgovoran za sve ono što je Selman pretrpio od 1. juna 1992. godine na području općine Ključ, kada su ga, kao civila, pripadnici VRS-a prisilno zatočili. Prvo u logor u Sanici, zatim u zgradu OŠ u Ključu, potom na Sitnicu, da bi 15. juna dospio u Manjaču, odakle je izašao tek šest mjeseci kasnije.
O tome šta je Selman tamo preživio govore i nepobitne činjenice iz presude o njegovom zlostavljanju, premlaćivanju, izgladnjivanju, pa bi predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković mogao upravo i slučaj ovog Saničanina, kada kroz nekoliko dana bude obilježavan Dan podrške žrtvama torture, uzeti kao primjer kroz šta su sve prolazili logoraši u proteklom ratu. “Hvala Bogu, nisam ostao invalid, ali posljedice logoraških dana osjećam stalno”, kaže nam Selman, čiji je slučaj jedan od rijetkih ohrabrujućih.
“Zato je ova i presuda u korist Muniba Sejmanovića za nas znak da se stvari možda ipak pomjeraju s nulte tačke, na kojoj se već duže vrijeme nalazimo”, smatra Jusufbegović, a Mešković napominje da su tužbe jedan od načina reparacije štete učinjene žrtvama tortura.
“Siguran sam da će na kraju svi shvatiti da te žrtve moraju biti obeštećene”, kaže predsjednik Saveza logoraša BiH, kojem ipak nije jasno da se može dogoditi da sud u jednom dijelu zemlje logorašu za dan u logoru presudi obeštećenje 50 KM, a u drugom dijelu zemlje, isto za jedan dan – 1.000 KM!
/abc.ba
