Nesigurnost i strah su preovladavajuće emocije koje su se uvukle u građanstvo, a Bihać treba drastični zaokret.
Pročitajte uvodne riječi profesora Halida Dedića i zainteresujte se za Bihaćku inicijativu:
Bihać, 06.02.2017.g.
BIHAĆ TREBA DISKONTINUITET
Dragi prijatelji,
Postoje vremena i tačke kada se društveni život ljudi odvaja od volje i poput bujice počinje sa nepredvidivim kretanjima. Pojavno, to su destruktivna kretanja, suštinski to su procesi u kojima se društvo obračunava sa dešavanjima koja su dovela do bujice.
Te situacije se ne javljaju podmuklo, bez upozorenja, kao zemljini potresi. Prethodno se javljaju simptomatična stanja koja gotovo ispisuju nepogrešivu dijagnozu. Ljudi koji hoće i znaju, jasno uviđaju šta valja činiti. Ako se ne zna ili neće, krajnja opcija može biti cunami.
U našem gradu se već pojavio dovoljan broj opasnih simptoma krize, koji upozoravaju na moguće socijalne eksplozije. Ti znaci traže političku i socijalnu akciju, koje trebaju zaustaviti dalje propadanje grada i pokretanje procesa oporavka. Zbog toga smo se i mi večeras sastali ovdje.
Šta nam se događa? Valja kratko podsjetiti da je 90-tih godina prošlog vijeka naše društvo ušlo u novi kvalitetan društveni proces koji se zove tranzicija.
Tranzicija je trebala biti zdrav i pozitivan društveni proces čije značenje je „prijeći“. Zadatak vlasti je bio da izgrade okvir za prelazak na novu društveno-ekonomsku i pravno-političku strukturu društva sa najmanjim mogućim štetama. U ekonomiji je trebalo uspostaviti sistem privatnog vlasništva. Trebalo je dovesti ili stvarati kapitaliste, koji bi sigurno povećali efikasnost privređivanja, koji bi postali nosioci razvoja. U pravno-političkoj sveri je trebalo vladavinu revolucionarne ideologije zamijeniti vladavinom prava i sl.
U našem gradu, kao ni u cijeloj našoj zemlji, na žalost, nije išlo tako. Tranzicija je prevedena i sprovedena u značenju „uništenje“.
Državno bogatstvo je bezobrazno i drsko oduzeto od onih koji su ga stvarali i dato ljudima koji nisu imali ni smisla ni namjere da ga čuvaju i razvijaju. I sve to pod okriljem legalne državne politike.
Umjesto promjene vlasništva i racionalizacije procesa rada na profitabilnim tehnologijama kojima je bihaćka privreda raspolagala, bestraga je nestao „Kombiteks“, „Krajinametal“, kapaciteti „PPPK Krajina“, „Polietilenke“, „Energoinvesta“, četiri fabrike u oblasti drvne industrije, „Bira“ i drugi, koji su do rata zapošljavali oko 12.000 radnika. Taj ogromni kapital je jednostavno nestao i ne pojavljuje se nigdje.
Grad je ekonomski devastiran. Ostalo mu je da jede rezerve vlastite supstance. I tome je po svemu sudeći došao kraj.
Simptomi bujica su se javljali više puta. Mnogima je još u živom sjećanju mučni i dugački štrajk radnika „Žitoprerade“ pred vratima kantonalne vlade, višekratne manifestacije nezadovoljstva prosvjetnih i zdravstvenih radnika, boraca, poljoprivrednika, februarski protesti iz 2014.g. Sve te manifestacije vlasti su prikrivale i ublažavale raznim potezima koji su se povremeno priviđali kao učinkoviti.
Najveći problem grada, nezaposlenost, se rješavao na najlošiji način. Uglavnom gomilanjem ljudi u upravi i općenito tzv. javnom sektoru. Dakle na račun budžeta. Naši ljudi su došli u situaciju da se i ministarske pozicije i članstvo u zakonodavnim organima vlasti (parlamentima i skupštinama), doživljava kao način rješavanja problema zaposlenja. Za to u toj oblasti i susrećemo svašta. Korupcija je u tom poslu bila glavni alat. Mađioničarskom vještinom korumpirane vlasti su do sada uspijevale manipulirati nezaposlenim i ugroženim građanima. To je bila čudna mješavina straha, očaja, nade, objektivne prisile, nametnute pokornosti, lažnih obećanja, rezignacije i sitnih davanja.
Držeći ljude u stalnoj egzistencijalnoj nesigurnosti, strah je postao prevlađujuća emocija kod mnogo ljudi. Puno ljudi se nije usuđivalo doći na mjesto gdje se javno i otvoreno govori o životnim pitanjima. Neki mediji, poput radio-Bihaća o nama nikad nisu prozborili ni jednu riječ.
Čini se da je sposobnost i volja građana da dalje podnose takvu nebrigu i neodgovornost vlasti došla do kraja.
Manjak novca u kasi se uredno nadoknađivao kreditima. Za publiku se kao preporuka za kredit pojavljivao tzv. grace period. Realno, grace period je u biznisu poželjan i dobar. U budžetskom zaduživanju to je puko bezobrazno prebacivanje tereta na leđa onih koji će doći poslije mene. U Bihaću je upravo to na sceni.
Ostali smo i bez fabrika i bez kapitalista. Dobili smo 12 do 15.000 nezaposlenih. Naši sugrađani su tu činjenicu primili sa čudnim mirom. Grad je u dugu većem od 2,5 godišnjih budžeta, krediti su dospjeli na naplatu, nezaposlenost je postala gotovo nerješiv problem, ovaj grad napustilo oko 10.000 njegovih stanovnika, beznađe, strah i obespravljenost i zaposlenih i nezaposlenih, besperspektivnost i nesigurnost su postale osnovne karakteristike društvenog i psihološkog stanja građana. Građani sve teže žive, preglomazna administracija sve lošije funkcionira, dopustila je da se srce grada ozbiljno ošteti, svako malo se bezobrazno i drsko nasrće na rijeku Unu, kriza hara u sportu, kulturi, školstvu, zdravstvu, javnom informiranju. Živimo neviđenu krizu morala. Do jučer pošteni i časni ljudi, kada se nađu u prilici, prave kalkulacije; milion za par godina zatvora ili čist obraz bez miliona. Nerijetko se opredjeljuju za prvu varijantu. Pri tome računaju na korumpirano i politici podređeno sudstvo koje dozvoljava da radni sporovi traju decenijama. Pompezna hapšenja i glamurozne optužnice su teatarske predstave za mase iza kojih nema ništa. Samo kod nas ljudi iz pritvora idu u zgradu Predsjedništva da vode razgovore o državnim stvarima. Samo kod nas se otpušteni zatvorenici postavljaju na ista ili slična mjesta odakle su otišli u zatvor. Naše sudstvo služi kao alat politici za gušenje demokratskih sloboda građana, za suzbijanje javne riječi. (AS). Kojekakvim piksama i taksama malom čovjeku je onemogućeno da se bori za svoja prava. Protiv njega stoje galantna prava na korištenje državnih novaca
Grad je potonuo u najveću krizu u posljednjih skoro 70 godina.
Grad Bihać ultimativno treba promjene.
Šta da se radi? Kojim putem i kuda dalje?
Na posljednjim lokalnim izborima je dobio novu vlast. Formirana je prije 100-tinjak dana i preuzela teško breme Četiri stranke koje čine većinu u gradskom vijeću su se dogovarile da „zajednički djeluju u Gradskom vijeću grada Bihaća na jedan potpuno drugačiji, pravedan, pošten i odgovoran način prema građanima.
Pismeno su utvrdile i prioritete svoje akcije. To su:
-zaustavljanje daljeg zaduživanja grada, otvoreno planiranje i trošenje budžetskih sredstava;
-popis imovine grada i zaustavljanje prodaje kapitalnih vrijednosti;
-nastavak reforme javne uprave, zaustavljanje daljeg zapošljavanja na račun budžeta;
-donošenje prostorno-planskih dokumenata, posebno plana užeg centra grada;
-program GV za borbu protiv korupcije uz aktivno uključivanje građana u taj proces;
-stvaranje povoljnog ambijenta za investicije i porast zapošljavanja;
-pokretanje svih turističkih potencijala grada;
-visok nivo ostvarenja ljudskih prava.
Već na početku je vidljivo da nova vlast nailazi na sistemske ili montirane prepreke, koje su u funkciji trošenja puno energije na skromne rezultate.
Ovaj grad mora napraviti zaokret. Njemu nužno treba razvojni i društveno-politički diskontinuitet. Definitivan razlaz sa dosadašnjim politikama vođenja grada i stvarno vraćanje realnoj prirodi društva koje se u BIH gradi i razvija, zakonu i moralu, a napose građaninu, kao najvećem i neuništivom bogatstvu grada. Vjerujem da je iluzorno očekivati velike razvojne zahvate, zasnovane na desetinama miliona maraka investicija. Sklon sam vjerovati da treba široko buditi i oslanjati se na inicijativu i energiju građanina. Građani ovog grada to očekuju i žele. Na svakom koraku se osjeća spremnost i želja da se bez ikakvih uvjeta pruži puna podrška i pomoć ljudima koji grad vode. Biće velika greška ako se to ne bude maksimalno koristilo.
Pomenuti diskontinuitet se neće glatko ostvarivati. Neki konstitutivni dijelovi vlasti, i nakon što je struka oborila i građani odbacili, i dalje javno zagovaraju urbicidne projekte koji prijete da unište jedan od samo dva objekta u gradu koji imaju višestoljetnu historiju, džamiju Fethiju. Ako se nastave tako ponašati i kod traženja rješenja za druge goruće probleme grada, značajno će usporiti i otežati izlazak grada iz krize. Rizikuju da postanu gradska opstrukcija i da snose posljedice za to.
Građani nisu nikom dali glas da bi se mogao neodgovorno ponašati i kočiti promjene koje se moraju desiti. Za sada kroz legalne institucije vlasti čija je to zadaća i koje imaju kapacitet za to.
Zbog stanja u kojem se grad našao i teškoća sa kojima se susreće smatrali smo svojom obavezom da o tome javno govorimo. Ovaj forum će nastojati da nam se u tome pridruže sve ostale građanske strukture, javni radnici, dobronamjerni mediji, stručnjaci i akademska zajednica.
U protivnom bi se mogla povratiti 2014.g. ili u tom smislu nastati 2017.g.
Halid Dedić, prof.
