Odluku da nešto poduzmu i prijave fizičko nasilje žene uglavnom donose nakon dugotrajnog trpljenja nasilja. Što se pak psihičkog nasilja tiče ono se veoma rijetko prijavljuje, jer institucije nemaju odgovor na ovakve prijave.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko sanskog kantona zaprimilo je niz prijava od strane zlostavljanih žena sa područja grada Bihaća. Kako su kazali za portal USN.ba, važno je prijaviti svaki oblik nasilja jer nasilje u porodici je protivzakonito, te ukoliko ste svjedok porodičnog nasilja, po zakonu ste ga dužni prijaviti.
– Nasilje rijetko započinje udarcima. Uglavnom počinje manjim bezazlenim napadima, uvredama i naguravanjem. Fizičkom zlostavljanju prethode vrijeđanje, razbijanje predmeta, bacanje predmeta, prijetnje. Važno je prijaviti svaki oblik nasilja. Svjedoci smo nesretnih sluačajeva u Krajini, posebno u Cazinu, kada se dugogdišnje kako psihičko, tako i fizičko maltretiranje može završiti na najgori mogući način, ubistvom, kazali su za portal USN.ba u MUP-u USK.
Nažalost, ni sigurne kuće, koje su nekada jedino mjesto gdje se žene i djeca mogu skloniti od porodičnog nasilja, ne pružaju sigurnost, jer osim problema smještajnih kapaciteta i nedovoljnih finansijskih sredstava.
– Žrtva može i direktno centrima za socijalni rad prijaviti nasilje i tražiti smještj u sigurnu kuću, kao zaštitnu mjeru. Boravak u sigurnoj kući može trajati najduže šest mjeseci, odnosno duže, ukoliko je u toku sudski postupak, kazali su u MUP-u USK.
Trenutno na teritoriji BiH postoji devet sigurnih kuća sa 173 raspoloživa mjesta. Na području Federacije BiH ima šest sigurnih kuća sa 126 raspoloživih mjesta za smještaj žrtava nasilja u porodici. One djeluju u okviru nevladinih organizacija: Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, Medica – Zenica, Vive žene – Tuzla, Žene sa Une – Bihać, Žena BiH – Mostar i Caritas – Mostar.
