Rođen je bez jedne ruke, ali njemu put na mjesto najvećeg zločina u modernoj historiji ništa ne može poremetiti- ni vrućina ni dnevna vožnja od 12 sati. Ogroman fizički napor, bolove u mišićima i nogama i problem održavanje ravnoteže zamijenio je upornošću, hrabrošću i željom da oda dužno poštovanje žrtvama genocida u Srebrenici.
Ove godine za odlazak u Potočare imao je razlog više. Potaknula ga je tužna priča, nastala dok je prao nišan Srebreničanu, svome imenjaku.
