Pitanje je ko će Dodiku prvi od njegovih “zabiti nož u leđa”, odnosno ko će mu biti ono što je Momčilu Krajišniku bila Biljana Plavšić.
Kada je u Americi pobijedio Donald Tramp (Trump), imao sam namjeru da proglasim nezavisnost Republike Srpske, a onda su se neki oko mene uplašili i to nisam uradio.
Moram da kažem da mi je danas žao što nisam. Ali ako bi Tramp ponovo pobijedio, mislim da ne bih oklijevao – ovo su bile riječi Milorada Dodika nedugo prije nego što je Tramp izabran za predsjednika SAD.
Istrčao pred rudu
Nekoliko puta prije i poslije toga Dodik je ponavljao identičnu izjavu. I uistinu, Tramp je ponovo pobijedio, u vodećoj evropskoj sili, Njemačkoj, došlo je političke krize i vakuuma vlasti, američkom ambasadoru u BiH Majklu Marfiju (Michael Murphy) je istekao mandat, a uporedo s tim Dodik je išao ususret osuđujućoj presudi na Sudu BiH. Ipak, predsjednik RS nesumnjivo je pravio kalkulaciju da mu međunarodni odnosi idu naruku i da, ako će ikad krenuti u totalni haos, čini se da je sad trenutak.
Vjerovatno je u tome ležao i jedan od ključnih motiva za Dodikove izljeve ljubavi prema Trampu, koje je demonstrirao i ugošćavanjem u Banjoj Luci njegovog bivšeg saradnika i gradonačelnika Njujorka Rudija Džulijanija (Rudy Giuliani).
Stoga, odvažio se kroz NSRS progurati četiri zakona kojim se vrši direktni udar na ustavni i pravni poredak BiH i izaziva i potencijalni fizički sukob o zabrani djelovanja Sudu, Tužilaštvu, OSA-i i SIPA-i na teritoriji RS, a poslije toga odbiti i da se odazove na poziv Tužilaštva BiH.
Kalkulacija je, vjerovatno, bila da međunarodne, prvenstveno američke reakcije neće biti, barem ne dalje od saopćenja u kojem se izražava zabrinutost, no onda je uslijedio hladan tuš. Marko Rubio, američki državni sekretar, javno se oglasio i nimalo uvijeno optužio Milorada Dodika da podriva institucije države Bosne i Hercegovine (BiH) te pozvao “naše partnere u regionu da nam se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“.
Drugim riječima, pozvao je na zaustavljanje Dodika. Da je predsjednika RS ovo istinski pogodilo, pokazalo je pisanje pa brisanje tvita u kojem je odgovorio Rubiju.
Nekoliko dana poslije u Sarajevo je stigao čelnik NATO-a Mark Rute (Rutte) i jasno poručio da ovo više nije 1992.
Živi štit
U svom puču i pokušaju haosa Dodik upravo računa na institucije RS i na sam narod koji će ispred njega stati kao živi štit. No, svi navedeni posljednji događaji jasna su poruka da bi stajanjem uz Dodika ostali sami na svijetu. Dobro, sami s Dodikom. S te strane, vjerovatno je potpuno tačna procjena Nebojše Vukanovića da je samo pitanje ko će Dodiku prvi od njegovih “zabiti nož u leđa”, odnosno ko će mu biti ono što je Momčilu Krajišniku bila Biljana Plavšić.
Ono što je jasno jeste da povratka više nema. Ili neće biti Bosne ili neće biti Dodika. Kvota na ovo drugo je 1,01.
Sve mu se spojilo
Dodiku se zaista spojilo sve najgore. Osim što nije došlo do nereakcije nove Trampove administracije kojoj se on nadao, i unutar same Evrope zbog zategnutijih odnosa sa SAD dešava se historijska prekretnica okretanja ka jačanju vlastite borbene spremnosti i podrške Ukrajini. A novo žarište usred kontinenta zbog malog i slabog Dodika bio bi savršen test na kojem ne bi smjeli pasti.
(avaz.ba)
