Kažu, da bi sačuvao nešto od zaborava najbolje je to zapisati, a naša Cazinska krajina, puna je historijskih spisa, koji čuvaju od zaborava mnoge heroje svoga vremena. I u Krajini svako vrijeme ima svoje heroje, koji sa vjerom u život, vraćaju osmijeh na tuđa lica.
Želeći sačuvati od zaborava jednog od heroja našeg vremena, odlučih se napisati nekoliko pasusa, za sljedeće generacije, za historiju, o jednom heroju. Našem Krajišniku, Bošnjaku, Bužimljanu.
I dok pišem ove pasuse, kroz glavu mi se prožima jedna njegova rečenica, koja je konstantna: „Dobri ljudi se uvijek sjete dobrih ljudi“ – što mi dodatno daje motivaciju da ispišem do kraja ovo sjećanje za historiju, o tom „bužimskom heroju“.
Dževad Ponjević, autor je nekoliko knjiga, pa samim time, iza sebe će ostaviti jedno sjećanje na sebe, međutim gest koji je izazvao veliku pažnju, i od jednog običnog insana napravio heroja, koji hoda među nama, će ostati trajno zapažen.
Naime, Dževad Ponjević je darujući bubreg jednom svome rođaku, postao heroj koji je spasio jedan život. I nije to mala stvar, malo je onih insana koji bi se odlučili na taj korak. Davanje sebe, za život drugog je veliki gest, a jedina dosljednost mu je divljenje, spominjanje, i na ovaj način ostavljanje za sjećanje, da je u ovom našem vremenu ljudskost ipak živjela. Možda ne u svima, ali neki insani su je s ponosom nosili. Negdje, duboko u sebi.
I kao što na početku rekoh, Krajina u svakom vremenu izrodi junake koji su vrijedni pažnje, tako je i ovo naše vrijeme izrodilo jednog junaka.
Ovaj kratki članak ću završiti njegovim riječima iz knjige 101 otkucaj srca: „Ne znaju oni, zaslijepljeni budu, da sve je prolazno, da će jednom nestati, da moraju ponovo postati ljudi, ako čovječnost ne izgube“.
Autor: Elvedin HASANAGIĆ
