Dok u Bihaću danas živi oko 56.000 ljudi, procjenjuje se da je migranata i do 6.000. Šta će se desiti s njima nakon što u ponedjeljak Grad Bihać prestane s opskrbljivanjem kampa Vučjak uslijed nebrige države za migrantskom krizom, ostaje da vidimo, ali sigurno je kako će nastaviti lutati Bihaćom kojeg su, čini se, prihvatili kao grad u kojem žive godinama.
Istina je da gotovo dvije godine Bišćani i Krajišnici domaćinski prihvataju i dočekuju unesrećene izbjeglice pružajući im svu potrebnu pomoć, od hrane, vode, smještaja, odjeće… Međutim, uz gotovo dvije stotine migranata, koliko ih dnevno pristiže u Bihać, situacija je eskalirala. Tako je danas, procjenjuju bihaćke vlasti, 90 posto migrantske krize u našoj zemlji usmjereno prema Bihaću, devet posto prema Velikoj Kladuši, a tek jedan posto u ostatku zemlje.
Migranti danas žive u Bihaću, šetaju se ulicama, izlaze u kafiće, pokreću biznise, stječu nova prijateljstva, ali i više od toga. Kako kruže priče, i pojedine krajiške djevojke već se udaju za mladiće iz Pakistana, Bandladeša, Iraka…
Najgore od svega, priča nam gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić, jeste što se život Bišćana u potpunosti promijenio. Ništa više nije normalno, priča nam.
“Očekivana je situacija da su se adaptirali ti ljudi koji dolaze živjeti s nama. Nemamo mi samo štete od migranata. Postoje tu i određene koristi. To su ljudi koji troše novac, oko kojih postoje radna mjesta, ali nismo mi tu situaciju proizveli. Mi ne želimo ni u kom slučaju da živimio ovako kako sada živimo. Fotografije migranata na bihaćkim ulicama najbolje govore na šta nam pojedini dijelovi grada liče. Ne možete šetati alejom, parkom, ne možete pustiti dijete da se igra na dječijem igralištu i tako se mijenja raspoloženje ljudi. Kada vidite porodicu s djecom, svi su spremni pomoći, ali kada vidite grupu mladića ispod 20 godina koji se ponašaju polubahato u centru rada, onda niko nema razumijevanja”, kaže Fazlić.
Građani posljednjih mjeseci često ističu kako se migranti ponašaju ležerno na ulicama, kao da su “osvojili” grad. Fazlić se slaže da su domaćini postali oni koji prelaze na drugu stranu ulice i povlače se u svoje kuće.
“Oni nemaju osjećaj da su ovdje gosti. Jednostavno imaju neki svoj cilj, ponašaju se kao da ne žele otići, iako smo mi njima tu negdje usput”, kaže Fazlić.
U međuvremenu, dok se govori kako BiH nije željezno odredište migrantima, pojedinci pokazuju da to nije tako. Jedan od njih je i Pakistanac Raza Taslim koji je naljeto otvorio restoran u Bihaću u kojem je glavni specijalitet piletina biryani za koji se riža nabavlja iz Indije. Pokušavao se Taslim domaći Evrope i Njemačke nekoliko puta, ali bezuspješno. Radio je nekoliko mjeseci u ugostiteljstvu u Turskoj i Grčkoj, ali odlučio je ostati u BiH i voditi restoran u kojem je zaposlio jednu Bišćanku te planira proširiti posao.
Još jedna grupa migranata iz Pakistana, Sirije, Irana i Afganistana otvorila je butik u Bihaću pod nazivom “New Pakistan market”. Kako su kazali, nisu samo mogli čekati na milost dobrih ljudi.
Upoznat sa ovakvim pričama, Fazlić nam govori kako država zaboravlja da postoje i ovakvi slučajevi, da postoje izbjeglice koje žele ostati ovdje.
“Država bi trebala pružiti mogućnost onima koji možda žele ovdje ostati. Imate vi tu obrazovanih ljudi, ljekara, advokata, inžinjera, mladih ljudi sa različitim mogućnostima koje treba razmotriti. Međutim, dvije godine oni sami određuju i gdje će ući u BiH i gdje izaći iz zemlje te biraju grad u kojem će boraviti. Ako žele u Tuzlu ili Sarajevo, tamo će i ostati. Ali oni hoće u Bihać. Najgore je što u svemu tome nemamo neke strategije i koncepta kako se nositi s tim. Sada imamo obrnuto proporcionalne procese. Kriza u Bihaću je sve veća, a angažman naležnih institucija sve manji. Niko ne priča o tome, nema organizovane aktivnosti, nema lidera, a nama je sve teže iz dana u dan”, priča nam Fazlić.
Tražili su i molili Bišćani za pomoć te upozoravali da se ne mogu sami izboriti s migrantskom krizom, ali sluha nadležnih institucija nije bilo. I danas ljuti Krajišnici, kako ih nazivaju u narodu, odlučili su pokazati zube. Prva mjera koja je stigla iz Unsko-sanskog kantona jeste zabrana kretanja migrantima po naseljenim područjima, parkovima… Svi će, kažu iz Vlade USK-a, biti premješteni u kamp Vučjak. Potom je bihaćki gradonačelnik u Sarajevu najavio kako će Grad Bihać od ponedjeljka iduće sedmice prestati opskrbljivati kamp Vučjak kako bi problem eskalirao i država preuzela odgovornost.
“Dolazit ćemo mi Krajišnici svaki dan ispred Parlamentarne skupštine dok se to ne riješi”, poručio je Fazlić.
Stvaran broj migranata u USK daleko je veći od zvaničnih brojki jer se registruju samo oni migranti koji su smješteni u kampovima. U Miralu je 621 migrant, u Biri 1.390 te na Vučjaku oko 800. Kada je riječ o drugim centrima, u Sedri ih ima 380, a u Borićima 310. Uz hiljade onih smještenih u napuštenim i porušenim objektima, gotovo svi do zime ostaju bez krova nad glavom.
(klix.ba)
