U svom skeču Dedalić priča o čudnim stvarima koje se dešavaju u Unsko-sanskom kantonu gdje je zavladala panika nakon saznanja da bi bilo ko od građana mogao biti ministar u vladi, pomoćnik ministara ili direktor neke kantonalne ustanove, a “Vijestima” je objasnio šta ga je navelo da počne da se bavi satirom.
Kemal Delaić, frontmen bosanskohercegovačkog benda “Dede putra” snimio je skeč koji podsjeća na one koje smo gledali s kraja 80-ih u okviru emisije “Top lista nadrealista”, a inspirisan je društveno-političkim dešavanjima u svojoj zemlji.
U svom skeču Dedalić priča o čudnim stvarima koje se dešavaju u Unsko-sanskom kantonu gdje je zavladala panika nakon saznanja da bi bilo ko od građana mogao biti ministar u vladi, pomoćnik ministara ili direktor neke kantonalne ustanove, a “Vijestima” je objasnio šta ga je navelo da počne da se bavi satirom.
“Cazinski humor je nadaleko poznat. Ljudi iz Krajine su tvrdi, ali jako gostoprimljivi, drčni, ali jako šaljivi i imaju puno smisla za humor. U nekim stvarima smo dosta slični ljudima u Crnoj Gori. Gordi, ponosni, ali sa dosta ljudskosti i smisla za humor. Priča nadrealista pripada nekom prošlom vremenu, ali kada bi tražili sličnosti, ona se najviše ogleda u činjenici da je i tih nekoliko godina kad su se nadrealisti snimali situacija u tadašnjoj državi, odnosno prostoru u kojem svi mi ex- Jugoslaveni obitavamo, bila krajnje napeta, a znamo i kako je i čim rezultirala. Prvo smo se smijali, a onda smo plakali. Nadam se da tako neće biti i ovaj put”, ističe u razgovoru za Vijesti Delalić i dodaje da je njegov skeč posljedica apsurdnosti političke situacije, kako u Unsko-sanskom kantonu, tako i u kompletnoj državi i regionu.
Vlast je davno prestala da brine o dobrobiti naroda, a sagovornik “Vijesti2 smatra da je nije problem u lošim političarima.
“Problem je u onom ko bira. Posljednja dva gradonačelnika u Bihaću su završila iza rešetaka. Većina birača koja je dala glas tim ljudima i danas misli da su nevini. Najveća ironija je da u politici danas najbolje i prolaze ljudi s ulice, a ne oni koji su išli u školu i završavali političke nauke”, objašnjava situaciju Delalić. U njegovom skeču “posebno ugroženi” mogućnošću da postanu ministri su građani koji znaju da koriste računar i imaju fakultetsku diplomu. Međutim u stvarnosti je ipak situacija drugačija, a upravo takvi su najčešće na birou rada. Delalić tvrdi da nikad ne bi prihvatio funkciju ministra.
“Kad bih mogao da biram ukinuo bih funkciju ministra u potpunosti. Ukinuo bih sve njihove zamjenike, vozače i ljubavnice”, oštar je on.
Humor je uvijek bio dobar način da se podiže svijest građana, međutim uglavnom se sve završi na prepričavanju i imitiranju jednih istih skečeva. Delalić se nada da će ovaj njegov uticati na one koji ga budu odgledali.
“Političari/ministri će se isto tako dobro nasmijati kao i obični građani – glasači dok budu gledali skeč. Političare/ministre kod nas uglavnom najviše dotiče lova. A meni konkretno bi najdraže bilo da ovaj skeč potakne na razmišljanje običnog čovjeka-glasača, ali s obzirom na to da sam prelistavao malo komentare na internetu ispod skeča, situacija baš i nije sjajna. Blejanje ovaca je još uvijek u dominantnom položaju, što u konačnici i pokazuje trenutna socio-ekonomska situacija u državi i zemljama regiona. Nažalost, kod nas su ovce još uvijek za klanje, to jest nisu kućni ljubimci”, osvrće se Delalić.
Nakon ovog skeča uspijedilo je puno poziva i poruka podrške, no Delalić obećava da ga snimanje ovakvih videa neće odvući od muzike.
“Snimanje skečeva mi je kao usputna zabava. Treba istaći da ovaj skeč nije samo moje autorsko djelo i da iza njega stoji još jedna osoba koja je željela da ostane anonimna. Ali sa sigurnošću mogu reći da ovo neće biti posljednji i da će ih biti još, ali u kojem obimu to ne mogu reći”, obećava Delalić, koji je do sada poruke slao i svojim pjesmama.
“Neko želi da pošalje poruku skečem, a neko dobrom pjesmom. Ja sam to uglavnom radio putem muzike. Poenta je u radu onoga što voliš i onoga što ti najbolje leži”, zaključuje Delalić.
