Svi koji su napustili BiH, napustili su je iz nužde, a ne što je ne vole. Bišćani koji danas žive u EU sjećaju se protesta na koje vlast nije reagovala. Mladi ljudi u sve većem broju odlaze iz Bihaća u inostranstvo.
Evidentirani su brojni slučajevi odlaska u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Sloveniju, čak i susjednu Hrvatsku. Lista stranih zemalja je preduga, a vrlo često zbog posla odlaze i u orijentalne zemlje ili čak žive radeći na prekookeanskim kruzerima.
Lijepa sjećanja
Azra Hadžihajdarević radi na kruzeru, daleko od svoje kuće u Bihaću. Elma Begić radila je u Abu Dhabiju, zatim je preselila u Holandiju i čeka vizu. Bilo gdje da su u svijetu, sa sobom nose i niti koje ih vežu za domovinu, ali i niti kojima su međusobno povezani oni koji odseliše daleko.
Prije samo tri godine Azra i Elma, kao dvije školovane, ali nezaposlene djevojke, svojom rukom su pisale transparente upozoravajući vlasti da im omladina odlazi iz države. Bilo je to tokom demonstracija u Bihaću, gdje su one, zajedno sa drugom kreativnom omladinom iz Krajine, organizovale i dolazak grupe Dubioza kolektiv na koncertu koji je održan uprkos zabranama.
– Bili su to sretni dani. Mnogo mi nedostaju obje, Elma, Azra, Romana i Cane i svi koji su otišli, kazala nam je Aida Sejdić, njihova drugarica iz vremena buđenja naroda.
Ona je ostala u Bihaću, predaje nešto malo časova kao profesorica biologije, ali je i danas bez stalnog zaposlenja.
A Romana i Cane su mladi bračni par Zukanović, također cvijeće mladosti bosanskog proljeća, Bišćani koji danas žive i rade u Švicarskoj.
– Nema meni proljeća da ga se sjećam do onog našeg. A odmah i nakon toga poplave, pa smo išli u Maglaj pomagati. Svake godine me to vrati, kazao nam je Zukanović.
I oni su bili dio grupe mladih koja je pokušala promijeniti stvari nabolje. Kao i mnogi drugi, sretni su da su barem pokušali.
Ipak, mnogi mladi odlaze iz zemlje i ne pokušavajući da promijene stanje.
Prema informaciji Mustafe Rekanovića iz Odjela za marketing Job step agencije koja pomaže mladima da dođu do posla u inostranstvu, samo iz Bihaća otišlo je više od 300 njih. Kada se uzmu u obzir i drugi načini odlaska, Rekanović vjeruje da je od posljednjeg popisa Bihać napustilo do 10.000 osoba.
Zvuči strašno, ali u usporedbi sa zvaničnom statistikom dođe i više nego realno.
Naime, prema riječima Borisa Pupića iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u protekle tri godine samo u Sloveniju iz Federacije je otišlo 10.000 osoba, polovina tog broja samo posljednju godinu. Dalje, Pupić naglašava da je ovo samo Slovenija i da brojka uključuje samo one koji su se regularno odjavili sa agencije za nezaposlene, većinom kao odlazeći kadar za tržište sestrinstva i medicinske njege.
Ljudi koji odlaze na druge načine i zbog drugih poslova ne mare za odjavu sa biroa, kojeg se ni po čemu dobrom nemaju sjećati.
Mora se raditi
Naši sagovornici, ipak, imaju dobre uspomene, a one se itekako vezuju za dane mladosti kada su na proteste izašli sa namjerom da se bore za neku svjetliju budućnost u svojoj zemlji.
– Nisu mi ostale ružne uspomene, samo dobre, priča o našoj hrabrosti i srčanosti, kazala nam je Elma iz Holandije.
A Amir Purić, koji je proživio iste uspomene, jedan je od onih koji je ipak ostao ovdje i ne planira za sada nigdje ići.
Pitali smo ga ima li dojam da u BiH sve ili stagnira ili, još gore, propada.
– I da i ne. Sputavaju me problemi koji su dobrom organizacijom u stranim zemljama riješeni, ali mora se raditi na tome. A što se tiče proljeća, nije pitanje hoće li ga opet biti, nego kada. Samo ovaj put mora biti organizovanije i mora polučiti značajnije rezultate nego što je to bilo slučaj u 2014, godini, smatra Amir.
Optimistično uprkos svim pokazateljima. Ako ništa, odlazak iz BiH uvijek je tu kao primamljiva opcija za mnoge.
