Međutim, neosporna je činjenica da smanjenje broja učenika utiče na povećanje broja nastavnika na listi tehnološkog viška, što je evidentno i ove godine. Uz to, smanjuje se i broj odjeljenja, a neke područne škole moraće se ugasiti.
Time su nastavljene negativne tendencije, koje traju već duži period, te će „ključ u bravu“ od ove školske godine staviti u vrata i određenog broja područnih škola, kojih u Kantonu ima oko stotinu.
Kad i koliko škola će se ukinuti, još se ne zna, ali nesporna je činjenica da ima i onih koje nemaju nijednog učenika, te će se morati gasiti po automatizmu, odnosno zatvorit će ih prazne učionice.
S druge strane, to dovodi do sve većeg broja nastavnika, koji su ili će biti proglašeni tehnološkim viškom i koji će ostati bez posla. Šta će biti sa ovim ljudima i da li će oni na ulicu?!
Ministar Muhamed Ramić kaže da će biti zaposleni u drugim školama, te da su one dužne da obavijeste Ministarstvo o svojim potrebama, kako bi se ovi ljudi u skladu sa Pravilnikom o tehnološkom višku preraspodjelili, a da se ne smiju raspisivati konkursi za izbor novog nastavnog kadra.
U želji da čujemo i drugu stranu priče, kontaktirali smo više nastavnika, čija smo imena pronašli na listi tehnološkog viška.
Svi su se žalili na brojne neregularnosti, kako u samom Pravilniku, tako i prilikom oglašavanja potreba za nastavnicima u školama, međutim niko od njih nije bio spreman stati pred našu kameru.
Jedan od razloga, vjerujemo, jeste i taj što misle da bi im to odmoglo u pokušaju pronalaska novog radnog mjesta.
No, vratimo se mi početku naše priče. Pita li se iko do kad će nam se škole zatvarati, i šta nam to govori o demografiji?! Ili nam je i ta tema, ostala u sjenci politike.
I dok se otvaraju samo trgovine i kafane, plate u institucijama rastu, a političari se uzajamno vrijeđaju iz dana u dan, nama fali djece. I ako su ona uistinu, kako se kaže, naše najveće bogatstvo, mi smo, čini se, stvarno sirotinja.
