Na obalama rijeke Une smjestila se Bosanska Otoka sa svojim prirodnim ljepotama. Krase je tri džamije, čiji alemi visoko nebo dodiruju, a ezani otočku čaršiju ispune ljepotom.
Danas vam donosimo priču iz džemata Bešići u Bosanskoj Otoci, te najstarijem mujezinu na području Cazinske krajine, koji još i danas, sa bešićke džamije zove na namaz.
Mehmed (Hasan i Fatima) rođen je 18. juna 1937. godine u Bosanskoj Otoci. Kako govori, u mekteb je krenuo u isto vrijeme kada i u osnovnu školu, odmah nakon Drugog svjetskog rata.
Iako je potekao iz seoske porodice, školu i mekteb je završio odličnim uspjehom. Mektepski dani bili su mu, kako nam govori, prekretnica u životu, te dani kada je odlučio da će svoj život posvetiti vjeri i džamiji.
Zabrana mekteba u komunizmu
Svoju priču, sa gorčinom nastavlja, kada priča o vjeri i komunizmu koji je vladao u našoj domovini. Govori da su mu tada zabranili mektepsku pouku, kao i ostalim vršnjacima.
Međutim, želja za usvajanjem vjerskog znanja, bila je jača od sistema, pa je krišom organizovana mektepska nastava u Bosanskoj Otoci, kojoj je i on prisustvovao, te u kratkom vremenu uspio savladati arapsko pismo i osnove učenja Kur’ana.
Iako je komunistički vakat zabranjivao vjerske obrede, ipak, na svakom dijelu naše domovine postojala su mjesta gdje su krišom obavljane vjerske obaveze.
Svoje sjećanje nastavlja pričom da je prvi put 1945. godine započeo mujeziniti dnevne namaze. Mujezin je bio svim imamima koji su službovali u džematu Bešići, a najprije svome prvom efendiji, Sijamhodžić Ahmetu.
Kako nam kaže, mujeziniti ga je naučio tadašnji mujezin bešićke džamije Medo Suljić, prvo dnevne namaze, a potom, oko 1950. godine, tadašnji efendija bešićke džamije, Mehmed Smajić, naučio ga je predvoditi i mujeziniti teravih-namaz.
Rado se sjeća i imama koji su mu ostali u sjećanju kao dobri prijatelji s kojima se volio družiti često iz sve tri otočke džamije, Redžić Muhameda, koji je službovao u džematu Voloder, Mešanović Ahmeta iz džemata Otoka grad, te imama iz sovg bešićkog džemata Malkoč Muniba.
Teravih-namaz klanjali kradom u privatnoj kući
Mehmed nam dalje nastavlja svoju priču da je 1953. godine u svome rodnome selu Vrletnica (nedaleko od Bosanske Otoke) u kući svoga djeda Bećira Bajrića klanjao i predvodio teravih-namaz mještanima toga sela.
Zbog daljine, i sistemskog zabranjivanja ispoljavanja vjere, kaže, da su bili primorani na takav način organizovati džemat, te se on, tada kao momak, stavio na raspolaganje svom matičnom džematu i organizaciji vjerskog života.
Iako u 87. godini života, Mehmed je i danas mujezin bešićke džamije. Iako zbog starosti nije u mogućnosti uvijek prisustvovati dnevnim namazima, ipak, mujezin je na džumama i bajram namazima.
Njegov „pečat“ u većini džamija Krajine su prepoznatljivi drveni tespihi, koje pravi iz zanimacije i vakufi ih u džamijama.
Izvor: Preporod
