Ahmet Kečalović sa OFK Bihać redovno postiže dobre rezulate, a njegovi igrači zanimljiviji su Real Madridu nego bh. premijerligašekim klubovima
Prijatelji, skauti, gdje ste?
Možda nije zanimljivo takmičenje, pet plus jedan, pa zato niko nije došao da gleda.
Kako bilo, Sportske igre mladih, kakve su, da su, okupljaju najveći broj mladih željnih zabave, druženja, takmičenja. Igraju se te Sportske igre tokom čitave godine, ili barem tokom čitavih pola godine, da bi se onda u četiri avgustovska dana desila završnica.
Djeca iz cijele BiH koja iole valjaju u svojim konkurencijama, kategorijama, bilo da je to fudbal, košarka, rukomet, odbojka, u Sarajevo se sjate da odigraju završni turnir te tako pokušaju izboriti regionalnu završnicu koja se dešava u Splitu.
I da su svi oni dabogsačuvaj, nemoguće je (ako su izborili završni turnir pobjeđujući po svojim opštinama i kantonima) da je tu sve goli kloc i nemoguće je da svi o svima sve znamo, pa da se tu nema šta novo vidjeti.
U konkurenciji 24 najbolje ekipe u malom fudbalu, uzrasta do 15 godina (u tim godinama je mali fudbal sasvim dovoljno velik), dakle o pionirima se radi, najbolja je bila Sloga iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja koja je u finalu savladala OFK Bihać sa 2:1.
To je za ovaj tekst najmanje bitno, osim što i ovim putem čestitamo pobjednicima. Toj djeci je bitnije što će moći besplatno na more još pet dana, pa da upoznaju tamo nove prijatelje, da se druže, zabavljaju.
Poenta svega je da su djeca izgleda najnebitnija, kako za ovaj tekst, (koji neće ništa promijeniti) tako i za silne, vajne i krasne stručnjake u sarajevskim, evo, fudbalskim klubovima. Da ne idemo dalje.
Dakle, dešava ti se takmičenje najbolje djece koja su u ozbiljnjoj konkurenciji izborila završnicu, tu pred nosom, ali tebe to ne zanima. Ili se možda ne radi o nezanimanju, već ljudi ne znaju da se dešava. Ili oni koji znaju da se dešava smatraju da tu nemaju šta vidjeti. Možda je razlog što u klubovima uopće ne postoje ljudi koji se bave skautingom, nemaju oni koji uživaju gledati djecu kako igraju, i koji se oduševljavaju kada otkriju nekoga ko bi mogao biti dobar igrač.
U tom kontekstu, a opravdanje (ne)može biti to što je bilo neugodnih 30-33 stepena, frapantna je činjenica da tu djecu niko nje gledao osim nekolicine roditelja, par ljudi iz obezbjeđenja, onih što donose vodu i puštaju muziku (mada ih ni oni nisu gledali)…
Jednom rječju onih što su to morali biti tu po nekom zadatku. Ne i zadatku da prate može li se naći neki novi Ibišević, Salihović, Kolašinac, Hajrović. Ne mora eto Džeko, pošto da ima Džeko znali bi svi da ima.
Ono što ljudi u Sarajevu nisu u stanju jesu u Real Madridu. Zato je to Real, a naši klubovi su tu gdje jesu. Organizuje tako svake godine Real kampove širom svijeta i ima ljude koji gledaju gdje se može “na foru” dobro profitirati. Tako su skauti Reala jednom prilikom upratili Davida Dujmovića, mrvu Božiju kojoj ne može opepeliti nijedan ‘rmpalija koji bi ga snagom mogao pojesti.
David trenira u OFK Bihać, školi fudbala koju je osnovao Ahmet Kečalović, fudbalski entuzijsta i nekadašnji pomoćnik selektora juniorske reprezentacije BiH. David je igrao jučer i da niko drugi nije valjao među brojnim igračima, samo njega gledajući mogle su biti zadovoljene oči i srce.
Ima virtuoza, driblera, ljudi koji prolaze “kroz” igrače, u tom uzrastu ima onih koji “iždžikljaju” pa su automatski u prednosti nad ostalima. Davidova prednost nije nijedna od tih, već surova inteligencija i sposobnost da vlada prostorom.
Kako procijeniti da li bi možda moglo biti nešto od nekoga? Pa ako radi na terenu sve ono što Vi pomislite na tribinama da bi u tom trenutku trebao raditi. Prema izboru rješenja u mnogo težoj i nepreglednijoj situaciji nego što je Vaša lako je procijeniti ima li neko šlifa.
Kaže Ahmet koji sa OFK Bihać pravi respektabilne rezultate u mlađim uzrastima (zbog čega njegov klub zovu na isto tako renomirane turnire) da bi David mogao biti novi Luka Modrić. I zaista u ovim godinama tako izgleda. Ležerno, kao prut, ali nema izgubljene lopte. Svaki njegov dodir predstavlja prednost za ekipu, ali njemu je danas 14.
Šta će biti s njim sa 18 to je već delikatnije pitanje. Ako u Real Madridu procijene da nije dobar, to će itekako oprati ljude koji bi ovdje trebali da procjenjuju ko je dobar ko nije. Ako procijene da David valja, onda za njega nema zime.
Šta će klubovi s talentima?
Ključni problem od kojeg sve počinje i sa kojim sve završava i koji objašnjava zašto skauti ovdje kao da više ne postoje je to što i kad bi naišli na takvog talenta ne bi znali šta će s njim. Trenirao bi on među ostalim “talentima”, važio za perspektivnog igrača, ali onda kada bi došao do prvog tima gurnulo bi ga se u Prvu ligu FBiH na kaljenje.
Ako bi se željeli izraziti brutalno merkantilistički to bi možda izgledalo ovako: Vrijeme leti + vrijeme je novac = prolijeće nam novac ispred nosa. Ili u prijevodu: smanjio se broj onih koji u mladom Višći i Cimirotu mogu prepoznati buduće dobre igrače…
