Ja mislim da mi u Krajini treba da osnujemo njemačku autonomnu oblast. Ne znamo gdje nas je više – u Njemačkoj ili u Krajini, ali svaki dan nas je sve više u Njemačkoj a sve manje u Krajini.
Ovde ti se sad djecu čime rode uče Njemački. Samo čuješ tamo nana unuku govori: Halt Salko, halt. A Salko malo nani odgovara: ih libe burek, nano.
A što se tiče zaposlenosti u Krajini – fala Alahu dragom u svakoj familiji jedno radi. I to na tome da ode odavde. A ostali su zaposleni oko toga da mu pomažu.
U Bihaću, Cazinu, Sanskom mostu skinuli smo table na kojima piše Biro za zapošljavanje – Unsko sanski kanton i postavili nove: Biro za zapošljavanje Baden vinterberg.
A Bihać – e Bihać, on je čudo. Mogao bi se pripojiti Grčkoj pa da postane glavni grad Grčke. Toliko je zadužen. Gradonačelnik nedavno došao na vlast, tj. Šuhret Fazlić i sad hoće da promijeni ime u Šuhretos Fazlikos a čujem da mu na sijelo dolazi onaj Konstatin Cipras.
Na ulazu u Krajinu piše Akuntg Aktung, a na izlazu : Los, los.
Eto, nedavno neki nezaposleni hajvani, zbog očajno ekonomske situacije, pokrenuli inicijativu da se našem biseru, rijeci Uni promijeni ime i da se zove Unju, tako da ovi što hoće da se bace u rijeku Unju imaju naredbodavnu izliku za svoj samoubilački postupak.
Uzelo to bolan maha, pa se bojimo štete za turizam. Nezaposleni, mladi bez posla i penzioneri hoće da preimenuju naš turistički dragulj rijeku Sanu u Sranju. Đe si skako – u Sranju.
Ali mi se borimo. Evo nedavno smo pokrenuli inicija tivnu inicijativu da se ponovo grade titove vile ko nekad. Samo za Angelu Merkel, tj. Merkelove vile, da ona đe doć da ohane.
Ni snijeg se ovde više ne zadržava: čim padne neko ga na krovu od auta odveze u Njemačku sa sobom na tri mjeseca. Ih što će se vratit’.
Iako je situacija sve gora i gora, narod se prilagodio. Sad se pravi pita apaurinuša, pita leksiliumaša, pita antidepresivka, pravi se Jebiga čorba. Narod očvrsno. Ne pravi više Bosanski lonac već Bosanski konac: uvućemo konac između zuba pa čačkamo ono od jučer što je ostalo.
I kod omladine koja hoće da se ženi mijenjaju se običaji. Cure se dijele na kredituše i zavaljuše. Tj- one čiji babo je kreditno nesposoban i one čiji se babo kreditno zavalio da ne more više.
Najtraženije nisu ni plavuše ni crnke već žirantuše i sposobnonjakuše, tj. one čiji babo još more bit žirant ili dići kredit za namještaj auto i kuću.
Dok u Bosni najviše umiru od raka ili od srca, u nas u krajini se najviše umire od dosade – nema šta da se radi.
A sve manje se umire od srca, a sve više od guzice: nikako da nam dodje iz guzice u glavu pa sve ostane u guzici dok nas ne strefi guzni infarkt. Joj, šta je šupaka pomrlo od tog ovdje.
