U ovaj iznos nisu uključene plaće, naknade, doprinosi, paušali, otpremnine i ostali troškovi članova predsjedništva, premijera, ministara, zastupnika, delegata, gradonačelnika, načelnika, vijećnika, savjetnika… To i nisu konačni izvori finansiranja budući da neke stranke iznajmljuju prostore koje su u njihovom vlasništvu, naplaćuju članarine, ali i dobijaju stotine hiljada maraka donacija što od članova i simpatizera, što od privatnih firmi, a posebno pred izbore na račune općinskih i kantonalnih odbora ili na neki od drugih stranačkih računa.
Novac se isplaćuje u skladu sa Zakonom o finansiranju političkih stranaka u BiH i iznosi se izračunavaju prema broju zastupnika, delegata i vijećnika. Više pozicija u zakonodavnoj vlasti, odnosno općinskim/gradskim vijećima znači istovremeno i više novca za stranke i klubove.
Prema raspoloživim podacima koje je Centralna izborna komisija prikupila od jedinica lokalne uprave i samouprave, gradovi Mostar i Široki Brijeg te dvadeset općina (Vareš, Bosanski Peterovac, Drvar, Olovo, Velika Kladuša, Usora, Foča FBiH, Bosansko Grahovo, Glamoč, Pale FBiH, Istočni Stari Grad Sarajevo, Kupres RS, Kostajnica, Istočni Mostar, Novo Goražde, Donji Žabar, Krupa na Uni, Sokolac, Jezero i Petrovac) iz svojih budžeta nisu prošle godine izdvojili ni marke za finansiranje političkih stranaka.
Razlog nije to što su se stranke odrekle sredstava, već njihov hronični manjak u budžetima, odnosno blokada računa nekih od ovih općina koje ovise o doznakama s nivoa kantona, dok neki kantoni ovise o doznakama s nivoa Federacije BiH, odnosno RS-a. Grad Mostar, zbog poznatih problema sa Izbornim zakonom BiH, neodržavanja izbora još od 2008. i nepostojanjem gradskog vijeća od 2012. godine, već godinama vodi samo gradonačelnik.
U društvu općina i gradova koji su prošle godine isplatili najveće iznose za stranke su i Travnik (273.204), Sanski Most (170.000), Živinice (155.000), Konjic (154.375), Zenica (150.000), Vitez (140.000), Jablanica (121.800), Ilidža (137.049), kao i Bugojno (114.000), Maglaj (112.860), Kiseljak (120.000), Vogošća (99.700) te Općina Gornji Vakuf-Uskoplje (96.600), Prozor-Rama (99.166) te Bihać (93.329). Ostale općine isplatile su od nula maraka do nekoliko desetaka hiljada maraka.
Deset kantona planiralo je iz svojih budžeta isplatiti 3.885.911 maraka, a isplatilo je ukupno 3.414.923 marke, odnosno ostalo je strankama “dužno” 470.987 maraka. Iz budžeta Kantona Sarajevo je planirana i isplaćena 1.105.041 marka.
Srednjobosanski kanton je planirao i strankama isplatio 800.000 maraka. Hercegovačko-neretvanski kanton je planirao strankama isplatiti 410.680, a isplatio je 4.008 maraka manje.
Zeničko-dobojski kanton je planirao isplatiti strankama 400.000, a isplatio je 206.532 marke (193.467 maraka manje), Tuzlanski kanton je planirao isplatiti 352.485, a isplatio je 200.968 (151.516 maraka manje). Zapadnohercegovački kanton je planirao isplatiti 207.000 maraka, a isplatio je 112.500 (94.500 manje). Livanjski kanton, statistički najsiromašniji, planirao je i isplatio strankama 200.000 maraka.
Unsko-sanski kanton je planirao isplatiti 192.800 maraka, a isplatio je 16.068 maraka manje. Posavski kanton je planirao isplatiti 137.904, a isplatio je 11.428 maraka manje. Na kraju, Bosansko-podrinjski kanton je planirao i isplatio strankama 79.999 maraka. Najviše novca iz kantonalnih budžeta dobile su stranke koje imaju najviše zastupnika u skupštinama, dakle SDA, HDZ BiH, SBB-Fahrudin Radončić, SDP BiH, DF-Željko Komšić…
