Za ljude koji se bave restauracijom automobila, nisu bitna utrošena sredstva koliko im je bitan uloženi trud.
Sead Beširević (31) iz Bihaća, diplomirani je ekonomista i student postdiplomskog studija na Univerzitetu u Bihaću. Pored vremena koje provodi učeći i radeći kao knjigovođa, u slobodno vrijeme bavi se, za neke možda neobičnim i neisplativim hobijem koji je za njega više od zabave.
Sead je predsjednik oldtimer kluba „Una“ iz Bihaća koji okuplja ljubitelje limenih mašina s početka prošlog stoljeća.
„Od djetinjstva su me zanimali stari automobili koji su, uprkos starosti, još uvijek u upotrebi. I onda me je polako, s vremenom, kako sam odrastao, to počelo sve više zanimati, a kako u komšiluku imam jednog starog ljubitelja oldtimera, uz njega sam zavolio ovaj hobi i nakon par razgovora s njima odlučio sam da kupim jedno takvo staro vozilo i sredim ga.
Našao sam dva Fiata, jedan je 1100 103 model iz 1961. godine, a zovu ga još i milicento i toga sam već sredio za vožnju, a drugi je isti model iz 1960. godine. Ovaj kojeg trenutno vozam je specijalna verzija koja ima kontra vrata i mjenjač na volanu. Nešto kao vozila iz gangsterskih filmova sa vratima koja se otvaraju kontra ili tzv. Samoubilački model kako su ga u SAD-u zvali, jer kada izlazite, direktno ste izloženi mogućnosti da vas ‘srede’“, kaže uz osmijeh Sead.
Skup hobi
Treći je vlasnik oldtimera kojeg je kupio u Rijeci, a oba auta sa uvozom koštala su ga oko 2.200 eura. Bio je spreman čekati i deset godina nakon što ih je kupio, samo da dočeka dan kada će ih urediti i takve provozati kroz Bihać.
Da bi tu želju ostvario, prodavao je na pijaci stare stvari koje više nije koristio. Ispočetka je nailazio na osudu roditelja, koji su smatrali da to čime se bavi nije baš dobro za njega. Međutim, kasnije su se, kaže Sead, divili njegovom djelu.
„Restauracija Fiata iz 1961. godine, bio je dug i mukotrpan period, ali na kraju se isplatilo. Za ljude koji to vole i koji se time bave iz ljubavi, nisu bitna sredstva koja utroše za to koliko im je bitan taj trud i zalaganje na tom putu. Za mene je to jednostavno ljubav i želja da imam nešto što je jedinstveno u gradu. To vam je poput studija. Morate biti predani tome da biste to mogli raditi. Isprva se čini da je period tokom kojeg trebate ulagati sredstva i trud predug, ali se na kraju isplati. Naravno, onima koji to razumiju i vole. Za mene je bavljenje ovim hobijem kao neka vrsta umjetnosti. Poput slikara koji dugo radi na nekoj slici kako bi je na kraju predstavio ljudima, koji se onda dive tom njegovom djelu“, kaže Sead.
Od kina do benzina
Kada se vozite u njegovom Fiatu iz 1961. godine, imate osjećaj kao da ste vratili u prošlost i zaplovili šezdesetim godinama, kada je u Bihaću bila popularna uzrečica „od kina do benzina“.
Naime, bila je to relacija koju su mladi vozači prelazili, vozeći se kroz strogi centar grada, na lokaciji današnjeg Trga i Korza od kina Una do benzinske pumpe koja se u to vrijeme nalazila negdje na lokaciji današnje Pošte.
„Kod mladih ljudi nije toliko izražena ljubav i zanimanje za bavljenje ovim hobijem. Ljude mojih godina većinom interesuju dobra i brza auta, dok starije generacije oni čuvaju i baštine tu kulturu čuvanja starih automobila koje su neki i naslijedili od svojih roditelja. Ova vozila nisu za brzu vožnju nego čisto onako, za rekreaciju i uživanje. Nema cijene niti se mogu adekvatno opisati osjećaji i doživljaj kada sjednete u vozilo koje ste godinama sređivali i ulagali u njega, i onda se provozate kroz grad u njemu“, kaže Sead.
Prva izložba
Jedan je od osnivača Olditmer kluba Una iz Bihaća, koji je proteklog mjeseca organizovao prvu izložbu oldtimer vozila u Bihaću, koja je održana na gradskom Trgu.
Klub okuplja 15 ljubitelja starih automobila, a još desetak ih je izrazilo želju da se pridruži klubu. Izložba je okupila 65 vlasnika oldtimera iz regiona, koji su defileom kroz grad privlačili pažnju građana.
„Imamo jedno udruženje koje okuplja ljubitelje starih automobila. Trenutno okupljamo mali broj ljubitelja takvih vozila, jer većina ljudi na Unsko-sanskom kantonu drži ta stara vozila u garažama iz razloga što čekaju na povratak na snagu zakona o trajnoj registraciji starih vozila. Po nekim mojim procjenama, u našem Kantonu ima oko stotinjak ljubitelja oldtimera. Želja nam je da pokušamo okupiti što više njih u jedno udruženje s ciljem promocije ove vrste hobija. Pored toga, imamo namjeru da promovišemo ljepote našeg kantona tako što ćemo većinu naših skupova i aktivnosti organizovati negdje uz rijeku Unu“, kaže na kraju Sead.
Izvor: Al Jazeera/Piše: Fahrudin Vojić
