Eldar i Milena su nakon 28 godina na nevjerojatan način saznali da su brat i sestra
Prije više od 25 godina na vrata porodice Nurković iz Sarajeva zakucala je žena. U naručju je nosila djevojčicu. Držeći je čvrsto, izgovorila je rečenicu koja će momentalno preokrenuti živote svih prisutnih: „Dobar dan, gospođo. Ne treba mi ništa od tebe, samo želim reći tvome mužu da ima još jedno dijete.”
Četiri godine nakon tog susreta, na samrti, muž je odlučio priznati ženi da djevojka nije pogriješila i da njihov sin Eldar ima sestru.
“Ja sam mali koji je bio s druge strane vrata”
Moj otac je bio profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a majka doktorica. Tata je u tridesetima saznao da ima rak, liječio se gdje god je mogao u bivšoj SFRJ, a pokušao i u inozemstvu. Moja mama je uvijek putovala s njim na liječenje, tako da su me uglavnom odgajali baka i djed. Kad je već bilo jasno da tata umire, na vratima nam se pojavila žena. Imala je djecu sa sobom. Rekla je tati da ima kćerku za koju on ne zna, ali je mislila da bi ju trebao vidjeti dok je živ. Podigla se i otišla. Bio je to šok i za njega i za moju majku. Kad sam imao četiri godine, otac mi je umro, a s njim i ta tajna. Moja majka je šutjela do mog punoljetstva – priča za “Blic” svoju filmsku životnu priču Eldar Nurković, poznati bh. fotograf.
Mala Milena – tajni plod zabranjene ljubavi
Tek kad sam napunio 18 godina, majka mi je rekla da imam polusestru i da, ako je želim upoznati, mogu je potražiti. Ispostavilo se da moja sestra nije plod veze za jednu noć, već dijete prave ljubavi. Otac je imao dugogodišnju vezu iz prošlosti, ali su bili različite nacionalnosti i roditelji djevojke nisu odobravali njihovu vezu. Bila je to zabranjena ljubav, osuđena na propast od samog početka. Kada je ta ljubav pukla, otac je upoznao moju majku i ja sam se rodio – priča Eldar. Bijesan što su godinama krili da ima sestru, mladić je krenuo u potragu.
“Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat”
Htio sam je pronaći. Nisam imao mnogo informacija koje bi me dovele do nje. Znao sam samo ime i prezime stare ljubavi mog oca. Od nekih ljudi koji su mu bili bliski saznao sam da je Srpkinja i da živi u Mostaru. Kada sam konačno došao na adresu, saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i dalje. Ponovo sam bio na samom početku.
Sve te godine razmišljao sam kako bih je volio pronaći, upoznati, popuniti tu ogromnu prazninu u životu koji je bio prepun gubitaka.
Moja sestra nije znala da postojim. Pretraživao sam telefonske imenike, zvao mnoge brojeve. Pokušavao sam doći do bilo kakve informacije preko raznih ljudi. Saznao sam da se zove Milena. Razmišljao sam da postoji mogućnost da se udala i promijenila prezime. Gotovo da nije bilo šanse da je pronađem. Izgubio sam svaku nadu. Tada su se pojavile društvene mreže – ispričao je Nurković za „Blic” kako je tekla potraga, koja je izgledala nemoguća.
Sve dok nije uspjela
Tražio sam je na Facebooku tri godine, ali bezuspješno. Tokom treće godine potrage pronašao sam nekoliko djevojaka s istim imenom. Svakoj sam poslao poruku, koja je imala krajnje neobičan sadržaj: “Zdravo, ja se zovem Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat.”
Neki su ga samo ignorirali, neki mu rekli da je lud. A onda je poruka stigla na pravu adresu – Milena Dobraš.
“Mama, neki čovjek kaže da mi je brat”
Od djevojaka koje sam pitao stizali su razni odgovori, ali jedan je konačno djelovao kao da bi to mogla biti moja sestra. Znala je samo ime i prezime mog oca. Mama joj je rekla da joj je otac umro vrlo mlad, i to je bilo sve. Kada je dobila moju poruku, pozvala je mamu i pokazala joj. Nakon toga, njezina mama je istrčala i zaključala se u kupaonicu. Dugo nije htjela otvoriti vrata, sve se pretvorilo u šok.
Kada je otvorila vrata, rekla je: “Da, to je tvoj brat”, na što je njezina kćerka odgovorila da ne može vjerovati da je to skrivala 28 godina, iako joj je bezbroj puta rekla da želi brata. Milena nije dugo razgovarala s majkom jer joj je krila istinu – kaže Nurković.
Gotovo trideset godina nakon što su bili s dvije strane vrata – Eldar i Milena su odlučili da se upoznaju
“Milena, molim te, ne plači”
Prvi susret s mojom sestrom bio je veoma emotivan. Dva dana nakon što smo se prvi put čuli, ušla je u autobus u Banjoj Luci i došla u Sarajevo. Prvi put smo se sreli na autobuskoj stanici. Kada je izašla iz autobusa, odmah smo se zagrlili. Bila je sa mnom sedam dana. Nismo se odvajali jedno od drugog. Bio je to čudan osjećaj. Znaš da imaš nekoga tko ti je krv, a moraš sve ispočetka – ne znaš ništa o toj osobi. Veoma je čudno. Jedva pokazujem emocije, ali ona je više plakala. Stalno sam je gledao i vidio da liči na mene i mog oca. Pokreti, priča – prilično smo slični. Teško da to mogu opisati riječima. Danas održavamo kontakt i viđamo se koliko nam vrijeme dozvoljava, pokušavamo nadoknaditi propušteno – zaključuje svoju životnu priču za „Blic“ Nurković.
Zbog straha su im oduzeli pravo na sreću
I dalje mi je žao što su nam oduzeli vrijeme. To su greške koje ljudi prave bez razmišljanja. Razgovarao sam sa sestrinom majkom i ona je bila uvjerena da ja, kao dijete iz zakonitog braka, druge vjeroispovijesti, nikada neću prihvatiti svoju sestru. Zbog toga 28 godina nije ništa rekla. Rekla mi je da bi zbog tog straha opet učinila isto. Nije fer ni prema meni ni prema mojoj sestri da su to uradili – da budu jedno bez drugog 28 godina zbog svojih sebičnih stavova. Nismo mi krivi – kaže Eldar.
Eldar je postao ujak!
U mnogim periodima mog odrastanja mnogo bi mi značilo da sam imao nekoga svoga. Imati sestru ili brata, imati nekoga s kim možeš dijeliti sve, imati podršku, dijeliti iskustva. Nisam imao nikoga blizu sebe. Očigledno nikad nije kasno – sada smo u odličnim odnosima, čujemo se redovno – s osmijehom kaže Nurković, koji je postao ujak! Milena je rodila malog Konstantina, a on mu je oduševljeno krenuo u susret. Ne samo da su prihvatili jedno drugo – Eldar i Milena sada zajedno šetaju malog Konstantina, novim životom i novim poglavljem njihove nevjerojatne porodične priče.
