Osvrt na emisiju U FOKUSU emtiovanu na RTVUSK, a vezano o stanju na Univerzitetu u Bihaću
„ žega i vetar i sneg i kisa jedu zemlju i seme u zemlji, a sve što ipak nikne i rodi se, žigošu i saviju i pognu toliko da bi ga, kada bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezličje i tamu iz koje se otelo i niklo“ (Ivo Andrić).
Emisija U FOKUSU koja je emitirana 23 juna 2016. na RTV USK pokazala je svu osionost, bijedu, primitivnost i katastrofalnost politike koju vode oni kojima je ovaj narod dao povjerenje da ga povede u srećniju budućnost u kojoj bi generacije koje dolaze vidjele više svjetlosti, doživjele više radostii osjetile više samopovjeranja i samopoštovanja prema samim sebi u danima koji se nalaze ispred njih. I umjesto jedne renesansne priče koja bi mogla nadahnuti i pokrenuti nove generacije ka novim horizontima i novim vidicima i nadanjima, podstrta im je demagoška priča sa mračnim zastorima iz kojih izbija samo studen, vlaga i odbojnost prema svemu onome što bi ovaj narod moglo učiniti srećnijim sa više samopovjerenja u samoga sebe.
Bilo je otužno gledati kako se odvija neravnopravan dvoboj izmedju onih koji bi išli naprijed ka novim idejama, ka novim moralnim uzusima i novom vidjenju univerziteta i novih akademskih vrijednosti, i onih koji bi da se zadrže u svijetu despotske vladavine, birokratske krutosti, spletkarenja i podmetanja, u čijim granicama strah od odmazde ubija svaku pomisao na inventivnost razmišljanja i kreativnost djelovanja. Kada predsjednik jedne lokalne vlade pred javnošću otvoreno iznese osionu prijetnju da će svako ko se usprotivi njegovoj direktivi imati posla sa državom koju on personificira, tu zdrav razum zastaje i ludilo nastavlja svoju igru. Nema dalje bilo kakve rasprave, nema argumenata, nema logike niti pak prava na nadu da će se bilo šta promjeniti u ovom našem nesrećnom društvu. Argument sile, primitivizma i gluposti uspostavlja dominaciju kojoj se jedino može usprotiviti druga viša sila, veća gomila gluposti i primitivizma, što izaziva velike lomove i nevolje koje smo tek ostavili iza nas. Stvarnost postaje još tragičnija i besmislenija ako se ima u vidu da se ova tragikomika odvija po pitanju odnosa na visokoškolskoj ustanovi kao što je bihaćki Univerzitet i da su glavni akteri dešavanja upravo oni koji su najodgovorniji za budućnost ove ustanove i ovog naroda.
Sve što vodi napretku, progresu, što otvara nove vidike, što otklanja frustracijei inferiornost i što jača samopouzdanje, proglašava se nezakonitim i štetnim. Otvaranje širih perspektiva za mlade generacije, stvaranje ambijenta u kojem bi se mogle stvoriti i realizirati nove ideja koje bi Univerzitet mogle povezati sa naprednim svijetom, razaraju se kroz nemilosrdan atak na nosioce tih ideja, proglašavajući ih kao retrogradnu skupinu koja se samo bori za administrativne pozicije na Univerzitetu. Odbija se svako pravo na kritiku, svako pravo na slobodnu misao i na drugačiji način razmišljanja. Odbija se pravo da se postavi ma kakva sumnja u ispravnost, zakonitost i moralnost postupaka Rektora(?) koji se nalazi pod strogom zaštitom autoriteta Predsjednika lokalne vlasti, koji je usput rečeno pod sumnjivim okolnostima došao do statusa PhD studenta upravo na tom istom Univerzitetu na kojem uporno pokušava inaugurirati sva ovlašćenja u rukama Rektora (?), koji je dobio nepovjerenje akademske zajednice. Ostaje otvoreno pitanje da li se ovdje radi o principijelno nezakonitom ponašanju lokalnog Premijera ili o principijelno interesnom ponašanju rigidnog političkog birokrate koji ima opsesivnu težnjuprema akademskim titulama.
Univerzitet u Bihacu već duže vremena se nalazi zarobljen u privatnim interesima nekoliko bivših predsjednika vlada USK i njihovih bliskih rodjaka i tazbine koji su koristeći svoj politički utjecaj kreirali široku mrežu svojih istomišljenika u kojoj nemilosrdno sapliću svaku ideju koja traži novi moderni koncept Univerziteta sa novim nastavnim i istraživačkim programom i sa novom vizijom razvoja društva. Više od 65% uposlenika na Univerzitetu u Bihacu nalazi se u bliskim rodjačkim i tazbinskim odnosima. Nije rijedak slučaj da bliski rodjaci ili supružnici kreiraju, donose i izvršavaju odluke o tome koga dovesti ili protjerati sa Univerziteta, koga promovirati u više zvanje, koga imenovati na odredjene pozicije i sl.. Odlukeo nabavci opreme za istraživanja i nastavu, koja je nekoliko puta skuplja od tržišne vrijednosti, naravno uz dobijenu proviziju za tako dobro odradjen posao, koju će poslije volšebno koristiti za privatni biznis, najčešće je kreacija ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“. Svako pokretanje pitanja odgovornosti ovih grupa automatski vodi odmazdi prema onima koji pokreću to pitanje. Ako se uz to ta odmazda provodi putem državnih institucija, što nije rijedak slučaj, što je bilo vidljivo i u ovoj TV emisiji, stvara se visok stupanj anksioznosti (straha) koji vodi totalnoj paralizi Univerziteta i društva u cjelini. Stvara se društvo anomije (bezakonja) što vodi u zatvoren krug samovolje i nasilja. Od tih porodičnih i tazbinskih veza, zavisi sudbina i budućnost Univerziteta i cijele zajednice, što proizvodi visoke tenzije širokih razmjera, što je velika tragedija i opasnost za ovaj narod.
U njihovoj interpretaciji interesa Univerziteta uništen je koncept Evropskih poslijediplomskih studija, uništen je Centar za ljudska prava i prevenciju konflikta, uništen je koncept medjunarodnog univerzitetskog konzorcija za komparativni studij Medjunarodnog i Islamskog prava, uništena je saradnja sa brojnim univerzitetima iz EU, uništena je koncepcija stalne medjunarodne konferencije RIM, uništen je Ekonomski institut, a koliko se da vidjeti na putu je da se uništi još jedan vrijedan projekt na Pedagoškom fakultetu.U okviru rastakanja i uništenja Univerziteta, ukinut je medjunarodni časopis sa medjunarodnom redakcijom sa dvostrukom recenzijom da bi se publikovali brojni tzv. „godišnjaci“ u kojima se bez ikakve recenzije objavljuju bezvrijedni radovi na temelju kojih se vrši promocija u viša zvanja, što drastično opterećuje budžet Univerziteta odnosno USK. U klimi koju je stvorila ova mešetarsko-rodjačka grupa nikome ne smeta što na Univerzitetu ima gomila zaposlenih pravnika i ekonomista (supruga, ćerki, sinova, kuma, prija i sl.) a što se završni računi i pravni sporovi redovito povjeravaju advokatskim kancelarijama uz velike honorare što značajno opterećuje budžet Univerziteta. Nikome ne smeta što se razni masteri i doktori nauka proizvode za svega nekoliko mjeseci, što se put od asistenta do redovitog profesora prevaljuje za svega nekoliko godina. Nikome ne smeta to što prvo zaposlenje pojedinaca počinje na poziciji ministra i sl.
U tom podmuklom destruiranja Univerziteta, dakako i naroda, djeca pojedinih rektora, dekana, profesora, političara, naprasno se proglašavaju studentima generacije da bi na temelju toga bili izabrani za asistente na fakultetima ovog Univerziteta, sa čime se lanac nepotizma i karikiranja akademske zajednice nastavlja na perfidan i podmukao način. Sa Univerziteta se progone oni koji su svoju akademsku validnost potvrdili na stranim prestižnim univerzitetima da bi se na njihovo mjesto doveli rodjaci i istomišljenici. Stvorena je opća klima linča svakog ko pokuša izaći iz šablona koji prezentira interes ove skupine bivših političara.
Svaki poziv nastavnicimada održe predavanja na stranom univerzitetu, da izlažu na medjunarodnim konferencijama ili sipozijumima koji su van njihovog interesnog kruga, kažnjava se anonimnim prijavama ili krivičnim progonom navodno zbog primanja nadoknade za topli obrok za vrijeme participiranja u medjunarodnim programima. Da bi se akademska aktivnost ovih nastavnika efektno restrikriktirala donose se rektorske naredbe sa kojom su nastavnici univerziteta obavezuju da čuče u svojim kabinetima od 8-16h. Umjesto da se sistematski prati njihova nastavna i naučno-istraživačka aktivnost i da se razvija kreativna atmosfera na Univerzitetu, što je glavni zadatak Rektora, razvija se selektivna birokratska kontrola dolazaka profesora na posao što ubija svaku kreativnu inventivnost bez koje nema modernog Univerziteta i savremene intelektualne elite.
Ovdje nije samo u pitanju uništenja Univerziteta. Ovdje je prije svega ciljuništiti svako inventivno razmišljanje i kreativno djelovanje svakog pojedinca i time uvesti cijeli narod u duboku hibernaciju i tako ostvariti kontrolu i dominaciju nad društvom. Tako će se na zajedničkom putu uništavanja budućnosti ovog naroda naći politička birokracijai tzv. intelektualna elita, koje djeluju pod patronstvom i kontrolom raznih „rodbinskih/tazbinskih grupa“ kojima je glavni ciljnjihovo osobno bogaćenje i zadovoljiti njihove megalomanske malogradjanske interese putem korumpiranja, podmićivanja, dodvoravanja i stvaranja atmosfere straha. Za studente, za generacije koje dolaze, za budućnost ove zemlje njih je malo briga.
Nadu ipak daje djelovanje tužilaštva i suda koji su počeli djelovati na način kako se to radi u normalnim zemljama. Poučan je primjer slučaj Lipovače i Galijaševića koji su od naroda izabrani predstavnici ovog galimatijasa prevaranata i lupeža,završili tamo gdje su završili. Djelovanje ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“prerasta u opasnu rabota koja se mora spriječiti. Medjunarodna zajednica ne smije ostati imuna prema svemu ovom. Cijena može biti previsoka i za nju.
Prof. Dr. Nedzad Bašić
Pravni fakultet
Univerzitet u Bihać
