Redakciji BISCANI.NET portala je pristigao mail naše sugrađanke, koja je zbog javnosti i građana odlučila jednim pismom upoznati svoje sugrađane sa svojom sudbinom, kako se u budućnosti ovakve i slične greške ne bi dešavale.
Pismo prenosimo u cjelosti:
U posljednje vrijeme imamo prilike da na raznim portalima čitamo o bahatom radu u Kantonalnoj bolnici Bihać. Dugo sam razmišljala nakon dugih neprespavanih noći i mora prolivenih suza, da li da građane Bihaća obavijestim o svom slučaju. Moj identitet u svemu ovom i nije toliko bitan koliko adekvatno i sigurno liječenje svih građana USK, jer danas sam to bila ja, a sutra nedaj Bože moje dijete ili vaše. Kroz koje sam muke prošla prosudite i sami.
Dakle, zovem se Rekić Armina, imam 32 godine i majka sam hvala Bogu dvoje prekrasne djece. Greškom ljekara Kantonalne bolnice mi je ostranjena maternica, jajnik te okolni limfni čvorovi. Da bi stvar bila još gora, poslali su me za Sarajevo na KEMO I RADIO TERAPIJE a NISAM IMALA CARCINOM. Greškom dr. Nikolne Balaban ostala sam bez maternice i prilike da bar još jednom postanem MAMA. O drugim posljedicama ne smijem ni govoriti.
A evo kako je sve počelo: Krajem augusta prošle godine idem na redovni ginekološki pregled u DOM ZDRAVLJA BIHAĆ kod dr. Džinića. Nakon nekolika dana dolaze rezultati PAPA nalaza koji je pokazao promjene na grliću. Dr Džinić uzima biopsiju i šalje uzorke u KB Bihać odakle bivaju vraćeni. Ja i muž isti dan preuzimamo uzorke te ih nosimo u privatnu polikliniku MUMINOVIĆ. Nakon nekoliko dana te pretrage potvrđuju PAPA nalaz CIN III. Sa dobijenim nalazima i uputnicom javljam se u KB Bihać gdje mi dr.Mirsad Džaferovićradi ponovo biopsiju te uzorke šalje na patologiju u Bihaću, odakle nakon nekoliko dana dolazi kobna dijagnoza ZLOĆUDNI CARCINOM. Šokirana rezultatima odlazim ponovo u KB Bihać gdje dr. Mirsad Džaferović, dr. Ramiz Velagić i dr. Osman Blažević rade kolposkopski pregled, i što sam mogla čuti je to da oni ne vide tako strašne promjene kao što je nalaz dr. Blaban pokazao. Ali kako je u medicini PHD nalaz kao naređenje doktorima, oni su nastavili da sprovode liječenje prema tom PHD nalazu, iako su bili sumnjičavi prema nalazu dr. Balaban. Tako su odlučili da je sljedeći korak u mome liječenju manji operativni zahvat grlića maternice odnosno tzv.konizacija.
Dana 17.10.2016.godine prvi put idem na operaciju koju radi dr Ramiz Velagic. Naravno opet se čeka patohistoloski nalaz na tzv. konizatu koji je i ovaj put poslan dr. Balaban gdje dotična doktorica i dalje potpisuje dijagnozu ZLOĆUDNI CARCINOM.
Naime nakon sto su pomenuti doktori ginekologije pregledali nalaz za konizat i opet ga nosili na konzilij, odlučeno je da se ovaj put radi operativni zahvat RADIKALNA HISTEREKTOMIJA-odstranjenje maternice, jajnika i okolnih limfnih čvorova. Šta da čovjek radi kad se nađe u takvim situacijama, okružen tako stručnim medicinskim osobljem nego da im vjeruje i prepusti se onome sto oni najbolje znaju. Iako imam dvoje djece nikad nisam isključila opciju da bar još jednom postanem MAMA.
Ali kako je odlučeno tako i biva. Dana 17.11.2016. godine tačno mjesec dana nakon prve operacije odlazim na kobnu operaciju koju opet rade dr.Ramiz Velagić i dr.Osman Blažević i koja traje nekih 5,5 sat. Po završetku operacije moj muž i moj otac razgovaraju sa dr.Velagićem ali bolje da nisu, to kažem zato što je moj otac dan kasnije doživio infarkt. Oporavak je bio težak kao i operacija, terapije teške ali eto čovjek izdrži, jer sam sebe ubjedila da je s tom operacijom i kraj mojim mukama, ali nije bio. Koliko god bolan i strašan oporavak bio još više se javljao strah od ponovnog PHD nalaza. Nakon nekoliko dana dolazi i taj nalaz gdje dr.Balabanna maternici OPET potpisuje ZLOĆUDNI CARCINOM i koji me ovaj put sa odlukom konzilija šalje za Sarajevo na tamošnji ginekološki konzilij.
Kad sam kroz suze upitala zašto me tamo šalju šta sad nije u redu, odgovor je bio radi preventive ali meni se nije tako činilo. Zbog tog preventivno konzilij u Sarajevu odlučio da meni trebaju 23 vanjske radio terapije, 4 unutarnje i 5 kemo terapija i gdje sam ja trebala ostati na ležanju 1,5 mjesec. Taj osjećaj što sam tad osjetila ni danas ne mogu objasniti.
Nakon pročitanog teksta na portalu o nestručnosti dr. Balaban, odlučujem da po povratku u Bihać podignem sve svoje preparate sa patologije u KB Bihać te ih odnesem na reviziju. Preparate smo ostavili u poliklinici Muminović, a mi smo se već sutradan uputili opet za Sarajevo jer sam trebala ostati na ginekoloskoj onkologiji radi zračenja. Prvu terapiju sam odradila već taj dan, a naredna je zakazana za sedam dana.
Vraćam se za Bihać i saznajem da rezultati revizije govore da ja NEMAM CARCINOM NITI SAM GA IMALA, A PROŠLA SAM MONSTRUOZNI PERIOD ŽIVOTA. U dogovoru sa dr. Durmiševićem šaljemo preparate na UKC Sarajevo na tamošnju patologiju jer se već tamo vodim kao pacijent. Odlazim na slijedeću zakazanu terapiju gdje me dočeka sestra Belma i doktorica Begić te mi saopštavaju poruku od dr. Nermine da se meni ukidaju terapije jer ja NEMAM RAK. Dakle sa sarajevske patologije je javljeno na odjel na kom sam ja trebala odraditi i drugu terapiju da ja NEMAM RAK. Naime moja dijagnoza je bila CIN III gdje je sa prvom operacijom tj. konizacijom sve trebalo biti završeno, ali ja sam zbog greške doktorice Balaban trebala da se zračim, primam kemoterapiju i izlažem se stresu i nepotrebnim troškovima.
Nakon što mi je otac preživio infarkt zbog moje operacije, kako mu sada reći da je tako teška i dugotrajna operacija bila potpuno bespotrebna.
Ovim obraćanjem javnosti želim reći da svi mi imamo pravo na adekvatno i sigurno liječenje, pa ako je i RAK neka je sigurno tako, a ne da prolazimo ovako bolne i teske situacije zbog grešaka koje se ne bi smjele nikako dešavati. Ne kažem da su svi u mom slučaju krivi, ali oni koji jesu trebaju za to odgovarati i biti kažnjeni.
Nakon svega kad smo muž i ja pokusali razgovarati sa doktorima ginekologije u KB Bihać njihov stav i odgovori su bili bolno poražavajući.
Zbog štete koja mi je nanesena, tužba protiv bolnice je već predata sudu.
U prilogu pogledajte nalaze iz KB Bihać i Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.