RODITELJI dvogodišnje Danke Ilić ispitani su tijekom istrage u Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru, a njihovi iskazi uvršteni su u optužnicu protiv Dejana Dragijevića, Srđana Jankovića i Dragijevićevog oca Radoslava Dragijevića.
Telegraf.rs u posjedu je optužnice, koja još nije potvrđena te je podložna promjenama s obzirom na to da je moguće da je sud vrati na dopunu. Majka djevojčice Ivana Ilić ispitana je u tužiteljstvu 17. travnja, a Telegraf je objavio njezin iskaz.
Ona je u tužiteljstvu ispričala da je planirala odlazak do općine kako bi podnijela zahtjev vezan za porodiljni dopust. Pozvala je svekra i svekrvu da pričuvaju njezino dvoje djece.
“Pitala sam sina želi li se igrati pa sam odlučila da odemo u Banjsko Polje”
“Ne mogu se sjetiti jesam li ih zvala taj dan ili dan ranije. Mislim da sam ih zvala na telefon. Došli su između 9:30 i 10 sati i čim su došli, ja sam se spremila i otišla u Općinu Bor, odakle sam izašla oko 10:45 sati. Nakon pet do 10 minuta stigla sam kući, nakon čega su svekar i svekrva otišli, a ja sam ostala s djecom. Sa sinom sam sređivala stan, dok se Danka sve vrijeme igrala. Kad sam završila sa sređivanjem stana, sjela sam na pod i igrala se sa djecom. Ne znam koliko je ta igra trajala, mom sinu je bilo dosadno, a kada mu je dosadno želi izaći”, ispričala je.
Rekla je da je pitala sina želi li se igrati loptom, na što je odgovorio potvrdno pa je odlučila da će s djecom otići u Banjsko Polje.
“Tamo sam živjela kao dijete 2013. i 2014. godine, dok mi majka nije preminula. Cijela moja obitelj je tu živjela, mama, tata, brat i ja. Pozvala sam oca i pitala je li on u Banji, na što je odgovorio da nije, ali da slobodno s djecom odem tamo jer je očišćeno i posjekao je granje i trnje”, ispričala je.
“Danka je krenula prema stazi koja vodi prema zemljanom brdašcu”
Rekla je da misli da je s djecom krenula u Banjsko Polje oko 12:45 ili 12:50 sati, da je smjestila djecu u automobil, da je zatim pozvala supruga i obavijestila ga o planovima.
“Odvezla sam nas u Banjsko Polje, izašla sam iz automobila, otvorila kapiju, vratila se u automobil i odvezla ga iza kuće gdje se nalazi livadica. Sve to je bilo oko 13:06 ili 13:07 sati. Mislila sam da se djeca tu mogu igrati”, ispričala je.
Ispričala je da je fotografirala djecu, “ali je Danka već krenula prema stazi koja vodi ka zemljanom brdašcu koje se nalazi u dvorištu, a koje je bilo udaljeno pet ili šest metra u odnosu na suvozačka vrata automobila”, ispričala je Ivana Ilić.
“Kad sam vidjela Danku na toj stazi, bila je udaljena metar od početka brdašca i na samoj stazi. Danka hoda tako što trčkara, nije hodala sporo, a nije ni trčala brzo. Tog dana je imala puna 22 mjeseca. Danka je prešla uzbrdicu brdašca i skrenula lijevo prema granju koje je bilo na gomili s lijeve strane stazice.
Ja sam bila oko metar i pol iza nje. Kada je stigla do gomile granja bila sam iza nje i Danka je napravila krug oko gomile granja i potom otišla ka automobilu. Sin je cijelo vrijeme bio sa mnom i držao je loptu”, ispričala je.
“Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra”
Rekla je da su djeca cijelo vrijeme bila ispred automobila i trčala.
“Sjedila sam na ciglama dok sam ih slikala, a onda sam stavila mobitel u džep i nastavila šutirati loptu sa sinom, dok je Danka sve vrijeme trčkarala, dolazila do nas, uzimala loptu, bacala je i smiješila se. Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra i to ispred vozila, gdje su se i oni nalazili. Igrali smo se oko 10 minuta dok sin nije tražio vode. Vidjela sam da se Danka opet penje na brdašce i da je bila na oko pet metara od auta, odnosno bila je na samom početku staze koju sam opisala”, rekla je.
Opisala je da je sin bio pored nje kada je krenula po vodu u automobil i da je sve trajalo oko dvije minute.
“Kada sam podigla pogled prema brdašcu, vidjela sam da je nema. Počela sam da je dozivati, tražila sam pogledom po livadi na kojoj su se igrali, a kada sam shvatila da je nema, uzela sam sina za ruku i krenuli smo je tražiti stazicom na brdašcetu. Prolazili smo kroz otvorenu kapiju, koja je bila na jedan ili dva metra od brdašceta”, ispričala je.
Dodala je da je pozvala supruga oko 13:42 i rekla mu da Danke nema. Prekinula je poziv s njim i odmah pozvala policiju, stoji u izjavi, nakon čega se ponovo kretala spomenutom stazom.
“Vidjela sam parkiran bijeli automobil”
“Vidjela sam parkiran bijeli automobil na kom je pisalo “Vodovod”. Jedan čovjek, kojeg ne mogu opisati, nalazio se na mjestu vozača, a drugi se nalazio s lijeve strane kapije. Ni njega ne mogu opisati jer je bio okrenut leđima. Zadržala sam se do dvije minute, a za to vrijeme se taj čovjek vratio do automobila i sjeo na mjesto suvozača, a potom su otišli”, ispričala je Dankina majka.
Rekla je da ne zna zašto ih nije pitala jesu li vidjeli Danku, da je mislila da je djevojčica u blizini i da će naići, da je bila preplašena i da joj to “nije palo na pamet”. Kada se vozilo Vodovoda udaljilo, ispričala je, krenula je prema glavnoj kapiji vidjeti je li Danka upala u baru koja se nalazila u blizini.
“Kada sam vidjela da dijete nije u bari, sa sinom sam se vratila u dvorište. U povratku sam vidjela susjedu. Vidjela sam kako moj suprug dolazi službenim automobilom, bio je na mjestu suvozača, a njegov kolega je vozio. Došla je i policijska patrola i krenuli smo je tražiti.
Razgovarali su s mojim suprugom, a onda je policija tražila pojačanje. Počeli su se skupljati ljudi i tražiti Danku. Došli su moji svekar i svekrva i između 14 i 14:30 sati sam ostavila sina s njima i nastavila sam tražiti Danku po obližnjim livadama, nakon čega sam se vratila u dvorište i tamo razgovarala s inspektorima”, dodala je.
“Osumnjičene ne poznajem i nikad ih nisam vidjela”
“Imala sam sumnju da Danka ima neki oblik autizma, ali liječnici nisu dali tu dijagnozu. To su samo moje sumnje zato što nije govorila i zato što je gledala i okretala rukice i nije se odazivala na svoje ime”, ispričala je Ivana Ilić.
Dodala je da Danka nije imala naviku otići od roditelja. Rekla je da Danka nije imala strah od nepoznatih ljudi.
“Danku je osim mene čuvao moj suprug, njegovi roditelji i moj otac, čuvala ju je i moja snaha. Mi nemamo neprijatelje. Osumnjičene ne poznajem i nikada ih nisam vidjela”, zaključila je.
Odgovarajući na pitanja branitelja osumnjičenog Dejana Dragijevića je li rekla policiji da je na automobilu koji je vidjela u blizini kuće pisalo “Vodovod”, rekla je da nije prvu večer, ali da je sutradan rekla prvo svojoj teti i ocu pa je njen otac to prenio inspektoru, a da je to kasnije i sama rekla u Policijskoj upravi u Boru.
(index.hr)
