Propisi o kurbanu: Ko je dužan klati kurban, šta se može zaklati u kurban, način klanja kurbana…

Za djelo koje će ovih dana učiniti milioni muslimana širom svijeta nema boljeg termina od riječi “kurban” ili “udhijje”. Kurban doslovno znači približiti se nekome ili nečemu. Onaj koji kolje kurban, tim činom se približava Uzvišenom Gospodaru. A Gospodar svjetova propisao je ovaj ibadet jer ga voli i učinio ga jednim od sredstava kojim će Mu se Njegovi robovi približiti. Riječ “udhijje” doslovno znači žrtva. Kurban koji koljemo jeste žrtva koju prinosimo svome Gospodaru iz zahvalnosti za blagodati kojima nas je obasuo. Ovim činom mi pokazujemo da smo za ljubav svome Gospodaru spremni žrtvovati svoj imetak i da smo spremni na odricanje.

Definicija kurbana – U terminološkom smislu kurban znači: “Zaklati devu, kravu, ovcu ili kozu na dane bajrama, u određeno vrijeme, želeći se tim činom približiti Uzvišenom Allahu.”

Šeriatska utemeljenost klanja kurbana – Uzvišeni Allah na nekoliko mjesta u Kur’anu spominje propis kurbana. U suri “El-kevser” je rekao: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji….” Prije imperativa o dužnosti klanja kurbana Uzvišeni spominje kako je „mnoga dobra“ dao čovjeku. Kurban koji koljemo svakako je jedno od dobara koje nam je On darovao. Prinoseći žrtvu kurbana mi žrvujemo stoku i blagodat koju nam je Allah darovao.

U suri “El-Hadž” Uzvišeni Allah je rekao: “A klanje kamila smo vam učinili jednim od znakova Allahove vjere, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poredane, a kada padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste bili zahvalni.” Allah nam je sve potčinio pa i ovu stoku koju koljemo u ime Njega. On od nas želi vidjeti spremnost na žrtvu. On ne traži mnogo od nas, jer nam je već dao i ono što ćemo žrtvovati. Od nas se samo traži spremnost na žrtvu. Takav je bio primjer Ibrahima a.s. kojem je, onog momenta kada je izrazio spremnost da žrtvuje svog sina Ismaila a.s., Uzvišeni Allah poslao velikog ovna kao zamjenu za sina.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Nema Allahu dražeg djela kojeg čovjek može učiniti na dan bajrama od puštanja krvi kurbana. Zaklana životinja će na sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne do Allaha (bude primljena kod Allaha) prije nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu.” (Ibn Madže i Tirmizi).

U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko imadne mogućnost da zakolje kurban, pa i pored toga ne zakolje, neka se ne približava mjestu gdje mi klanjamo bajram namaz.” (Ahmed i Ibn Madže, “Nejlul-evtar”, 5/108)

Na osnovu ovog hadisa hanefijski pravnici su i zauzeli stav da je žrtvovanje kurbana na dane bajrama vadžib, tj. obligatna dužnost svakom imućnom muslimanu.

Ko je dužan klati kurban? – Kurban je dužan klati punoljetan, pametan, slobodan i imućan musliman. Pod riječima imućan musliman misli se na čovjeka kojem njegove redovne potrebe dozvoljavaju izdvajanje imetka za klanje kurbana. U ovu grupu spadaju oni koji imaju novac za klanje kurbana i on im ne treba za neke druge hitne i neodgodive poslove. Zatim oni koji imaju novac i on im ne treba za dane bajrama. Kao i oni koji ako su u mogućnosti da pozajme mogu pozajmiti radi kurbana ukoliko imaju mogućnost da vrate dug.

Smisao propisivanja kurbana

a) Zahvalnost Allahu na blagodatima kojima nas je obasuo.

Klanjem kurbana mi žrtvujemo jedan od ni’meta (blagodati) koji nam je darovao Uzvišeni Allah. On nam daje, a mi Njemu žrtvu prinosimo. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: “…jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša” (El-Hadždž, 36-37).

b) Evociranje uspomena na Ibrahima a.s. i njegova sina Ismaila koji nam pokazaše primjer spremnosti na žrtvu za Gospodara svjetova.

Allah je Ibrahimu njegova sina zamijenio velikim kurbanom. U ajetu se kaže: “I Mi smo ga zamijenili kurbanom velikim” (Es-Saffat, 107).

c) Pribavljanje hrane za dane bajrama i poslije.

Kako god čovjek ima ahiretsku korist od klanja kurbana, tako isto ima i dunjalučku koja se ogleda u hrani koju sebi obezbijedi za određeni period. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ovo su dani hrane, pića i spominjanja Allaha dž.š.”

d) Približavanje Allahu i postizanje Njegove naklonosti.

Cilj klanja kurbana jeste približavanje Allahu . On se brine za svoga roba i šalju mu sredstvo približavanja. UtomsmislusuiriječiUzvišenog: “Reci: ‘Klanjanjemoje, iobredimoji, i životmoj, ismrtmojadoistasuposvećeniAllahu, Gospodarusvjetova, kojinemasaučesnika…” (El-En’am, 162-163)

Šta se može zaklati u kurban? – U kurban se može zaklati deva, krava, koza i ovca. Uvjet je da deva koja se kolje u kurban ima pet godina. Krava treba imati dvije godine i da je ušla u treću. Koza treba da ima godinu dana i da je ušla u drugu. Ovca (ovan) treba imati godinu dana i da je ušla (ušao) u drugu. Dozvoljeno je zaklati i ovcu od šest mjeseci ukoliko je ona napredna a ne može se naći ovca od godine ili više. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „U kurban koljite hajvane koji su napunili određenu dob. Ako ne možete naći takve onda vam je dozvoljeno da zakoljete i ovcu (ovna) od šest mjeseci.”

Ukbe ibn Amir se požalio Poslaniku kako ga je njegova ovca, koja ima šest mjeseci, povrijedila, a on mu kaže: “Zakolji je u kurban:”

U kurban nije dozvoljeno klati nabrojanu stoku pod slijedećim mahanama:

– jako bolesnu koja nije sposobna sama doći do mjesta klanja,

– ćoravu ili potpuno slijepu,

– hromu koja nije sposobna sama hodati,

– iščupanog roga, repa ili uha iz korijena,

– onu koja je previše mršava, kao i onu koja nema zubi.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “U kurban se ne smije zaklati četvoro: ćoravo ili slijepo, jako bolesno, hromo koje nije sposobno samo hodati i izrazito mršavo tako da se na kostima ne može napipati meso” (Muslim).

Trebamo imati na umu da mi hajvana kojeg nam je Allah darovao upravo Njemu žrtvujemo. Dakle, hajvana žrtvujemo Onome koji nam je najdraži i Koga volimo iznad svega drugoga. On se ni s čim ne može usporediti. Zbog toga mi žrtvujemo ono što je kod nas najljepše i najvrednije. Time pokazujemo da smo za Njega spremni dati najbolje što imamo. Nikako sebi ne smijemo dozvoliti postupak kao neki koji od tri krave izaberu onu koja im se najmanje sviđa, koja nema mlijeka, koja je mršava i koju ni oni ne bi uzeli kada bi im se ponudila. Uzvišeni Allah je rekao: “O vjernici udjeljujte lijepe stvari koje stičete, ….. ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.” (El-Bekara, 267)

“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu sigurno stići iskreno učinjena dobra djela vaša……”. (El-Hadž, 37)

Poslanik s.a.v.s. je žrtvovao i u kurban klao najbolje što je imao i time nam pokazao da, ako želimo naklonost i bliskost svoga Gospodara, žrtvujemo za Njega kvalitet i da ne škrtarimo.

Ukoliko prilikom kupovanja stoka ne bude imala mahana, a čovjek je nanijetio zaklati je u kurban, pa se potom razboli ili joj se desi neka druga mahana, ako je bogat trebao bi je zamijeniti, a ako nema mogućnosti da je zamijeni, onda može i takva. Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je rekao: “Kupili smo ovna radi kurbana. Došao je vuk i ranio ga. Pitali smo Poslanika s.a.v.s. šta da radimo, a on nam je rekao da ga možemo zaklati u kurban” (Ibn Madže).

Vrijeme klanja kurbana – Kurban ima svoje strogo određeno vrijeme klanja. On se kolje prvog dana bajrama nakon što se klanja bajram namaz i može se klati sve do zalaska sunca trećeg dana bajrama. Od Bera ibn Aziba se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Prvo sa čime ćemo započeti u ovom danu jeste bajram namaz a potom ćemo se vratiti i klati kurbane. Ko ovako uradi uradio je po našem sunnetu, a ko zakolje kurban prije ovog vremena, to je obično meso koje je on obezbijedio svojoj porodici. U ovakvom djelu nema ništa od sunneta.”

Buharija i Muslim prenose hadis u kome Poslanik s.a.v.s. kaže: “Ko zakolje kurban prije namaza žrtvovao ga je za sebe i svoju porodicu. A ko ga zakolje poslije namaza i dvije hutbe, taj upotpunjuje propis klanja i slijedi sunnet muslimana”.

Uobičajeno je kod nekih bosanskih porodica klanje kurbana uoči bajrama. Tada kolju kurban za mrtve. Oni smatraju da kurban za mrtve treba zaklati uoči bajrama a da redovni kurban se kolje ujutro na dan bajrama. Kako god ne postoji nešto što se zove “kurban za mrtve” tako ne postoji ni obredno klanje kurbana uoči bajrama. Mrtvima nije propisan kurban i kada umru njihov nasljednik nije dužan klati kurban za njih osim u slučaju da je umrli oporučio da se iz njegove imovine ima svake godine na ime kurbana izdvajati određeni iznos i kurban klati. Tada će nasljednik poštujući volju testatora izvršiti njegovu oporuku. Meso od ovakvog kurbana se ne zadržava već se svo dijeli siromašnima.

Da li je dovoljan jedan kurban za čitavu porodicu? – Ako u jednoj porodici živi više članova, dovoljno je zaklati jedan kurban za sve njih, isto kao što je dozvoljeno da svi članovi porodice kolju kurban ako to žele. U prvom slučaju nagradu od jednog kurbana dijele svi članovi porodice. U drugom slučaju nagradu za kurban ima svaki član posebno. Od Ebu Ejjuba El-Ensarije se prenosi da je rekao: “U doba Allahova Poslanika s.a.v.s. domaćin je klao jedan kurban za čitavu porodicu i svi su jeli od tog kurbana“ (Et-Tirmizi).

Udruživanje u jednom kurbanu – Dozvoljeno je udruživanje više osoba u jednom kurbanu ukoliko se radi o devi ili kravi. Ovca i koza se kolju samo za jednu osobu i nije dozvoljeno udruživanje.

Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao: “Sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. na Hudejbiji smo klali devu za sedam osoba i kravu za sedam osoba.” (Muslim) Svi učesnici u udruženom kurbanu treba da imaju isti nijet radi kojeg kolju kurban.

Način klanja kurbana – Muhamed a.s. je lično za sebe klao kurban. Njegov ashab Džabir, r.a., kaže: “Kada bi Muhamed a.s. klanjao bajram namaz, tada bi proučio hutbu i i čim bi je završio, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući: “Bismillahi Allahu ekber. Haza minni ve’ammen lem judahhi min ummeti.” “U ime Allaha (a) Allah je najveći. Ovo je kurban za mene i za onoga od mojih sljedbenika koji nije kurban zaklao.” Aiša r.a. pripovijeda kako je Muhamed a.s. klao kurban: “Mu­hamed a.s. bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i preklao ga izgovarajući: “Bismi­llahi. Allahume tekabbel min Muhamedin ve ali Muhamedin ve min ummeti Muhamedin.” “U ime Allaha! Bože! Ti primi (ovaj ibadet) od Muhameda, njegove čeljadi i svih sljedbenika.”

U Ebu Davudovoj zbirci stoji da je Muhamed a.s. prije klanja kurbana klanjao i dva rekata nafile.

Muslimani su dužni postupati pri klanju kurbana onako kako je činio i sam Alejhisselam.

Kurban se povali na lijevu stranu, okrenuvši ga po mogućnosti prema Kibli, svežu mu se sve četiri ili najmanje tri noge i oštrim nožem brzo se pre­sijeku dvije glavne krvne žile, te dušnik i grkljan.

Prije neposrednog klanja trebalo bi izgovoriti: “Bismillahi Allahu ekber”, a po mogućnosti i nešto više, posebno ono što je učio i sam Muhamed a.s.: “Vedždžehtu vedžhije lillezi feteressemavati vel erda hanifen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi rabbil alemin. La šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene evvelul -muslimin. Allahume minke ve leke ‘an Muhamedin ve ummetihi. Bismillahi Allahu ekber.” “Okrećem svoje lice prema Onome koji je stvo­rio nebesa i zemlju čist (od svakog krivog vjero­vanja). Ja ne spadam u nevjernike. Moj namaz i svi ostali moji ibadeti, moj život i moja smrt su samo radi Allaha Stvoritelja svjetova. On nema dru­ga. Ovo mi je naređeno i ja se Njemu pokoravam. Bože! Ovo je (kurban) od Tebe, Tebi ga žrtvujem, za sebe i svoj ummet. U ime Allaha. Allah je naj­veći.”

Ko ne zna ništa proučiti dovoljno je da kaže: “Bismillahi”, pa ako i zaboravi kurban je valjan. Namjerno izostavljanje spominjanja Božijeg imena ima za posljedicu neispravnost samoga klanja, pa je kurban nevažeći.

Muhammed a.s. je upozoravao svoje ashabe da ne muče kurbana pri klanju, pa je tražio da se pripre­me, kao što je oštrenje noža, moraju izvršiti ranije. S guljenjem treba sačekati sve dok se posigurno ne utvrdi da je kurban već mrtav i otekla sva krv koja treba da oteče.

Kako se vrši podjela kurbanskog mesa – Uzvišeni Allah je rekao: “…a kada padnu na zemlju (kurbani), jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi……” (El-Hadž, 36) Ovim kur’anskim ajetom su precizirane strane kojima se dijeli kurbansko meso. Jedan dio se ostavlja za potrebe ukućana, drugi dio se dijeli komšijama, rodbini i prijateljima, a treći dio se dijeli siromašnima.

Dozvoljeno je svo kurbansko meso podijeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kućne potrebe i ništa od njega ne podijeliti u slučaju da je domaćin siromašan.

Plaćanje usluga klanja – Najbolje je ako čovjek može lično svojom rukom zaklati svoj kurban. Međutim, ako iz određenih razloga čovjek ne može zaklati svoj kurban, neka to za njega uradi neko drugi, ali to ne smije biti nemusliman prema hadisu Poslanika s.a.v.s. “Kurban može zaklati samo musliman.” U slučaju da nema muslimana koji bi mogao zaklati dozvoljava se da kurban zakolje kršćanin ili jevrej, ali nikako idolopoklonik ili ateista. U slučaju da nam kurban kolje neko drugi neće mu se plaćati kurbanskim mesom niti kurbanskom kožicom. Od Alije r.a. se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s. me je zadužio da se pobrinem oko njegovih kurbana, naredivši mi da podijelim njihovo meso i kože, a da od toga ne dajem ništa kasapinu, dodavši: “Mi ćemo mu dati od nas!” (Buhari i Muslim)

Ukoliko je kasapin siromašan ili naš komšija može mu se dati od mesa kao i svima onima kojima se udjeljuje od kurbana, ali ne na ime naknade za klanje.

Prodaja kurbanskog mesa, vune i kožica – Zabranjeno je prodavati kožicu od kurbana, loj, meso, glavu, vunu, kosu i mlijeko koje se pomuze nakon klanja, svejedno bio ovaj kurban vadžib kurban ili dobrovoljan. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko proda kožicu svoga kurbana, taj nema kurbana.” (El-Hakim)

Dozvoljeno je vlasniku kurbana koristiti se kožicom i praviti od nje postekiju za klanjanje, ili mijeh, ili čarape od vune ili nešto slično. Aiša r.a. je od svoje kožice napravila mijeh iz koga se pila voda.

Nije mu dozvoljeno da proda kožicu za novac ili namirnice a zatim da se on ili njegova porodica lično okoriste time.

Dugogodišnja je praksa bosansko-hercegovačkih muslimana da kožice svojih kurbana poklanjaju Islamskoj zajednici. Ovaj postupak sa kožicama zasnovan je na islamskom učenju. Naime, pored os­novnih islamskih izvora, postoje i sporedni koji su zasnovani na Kur’anu i sunnetu. Jedan od tih izvora je i — “maslehat-ul-amme” — društveni interes, tj. interes zajednice. Svi islamski učenjaci su saglasni da izvorni islam traži stavljanje zajedničkih interesa ispred lokalnih i individualnih. U tom smislu su: Malik, Ebu Hanife, Šafija i Ahmed b. Hanbel kao osni­vači pravnih škola donijeli više fetvi, u kojima se interesi pojedinaca podređuju interesima zajednice.

Interesi i potrebe Islamske zajednice su takvi da nalažu maksimalno angažovanje svih materijalnih potencijala, kako bi se omogućio normalan rad institucija IZ u BiH na kojima se bazira opstanak i dalji razvoj islama u našim krajevima. Otuda je ini­cijativa za prikupljanje kožica u Fond Bejtul-mal od dalekosežnog značaja, jer je sa vjerskog stanovišta ne samo opravdana, nego u našim uvjetima i nužna. Najveći broj muslimana je svjestan ove činje­nice, zahvaljujući visokoj islamskoj svijesti i veli­kom stepenu odgovornosti naših imama. Upravo zahvalju­jući njima i njihovom angažovanju na ovom poslu, ova akcija sve više dobija pravo mjesto i značenje, jer su imami, kao i drugi vjernici, duboko svjesni da vjerskog života ima samo dotle dok ima Islamske zajednice i da je materijalno jačanje Zajednice preduslov opstanka kako vjere tako i vjerskih i vakufskih objekata. A posebno se značaj ove prakse ogleda u projektima zbrinjavanja socijalno ugroženih kategorija našeg društva koje Islamska zajednica realizira svake godine.

(Rijeset.ba / Dr. Senaid Zajimović)