Čovjek izludi, stoji grafit na Smaragdnom mostu. Nije mu tu mjesto, na svjetlucavoj Uni, na Smaragdnom mostu, na otoci – niko se ne bi trebao osjećati tako.
Polako tamo, strpljenja brate, biće bolje. Ni jedna muka nije do vijeka, kaže naš stari narod.
Grub je ovo svijet, nekoga jedu zbog načina na koji se oblači, ako cuga, zbog slike na fejsbooku, a ako nema tih problema onda je možda i gore, borba za preživljavanje, za hranu i račune…
U istoriji čovjeka bilo je i gore, mada se svakome njegov problem čini najvećim.
Ali u našem vremenu nikoga nije briga, traži vam se slabost da vas se može lakše otisnuti dole. Mudre misli nema, rasprave o bitku i suštini.
Egzistencionalizam treba ponovo prestaviti građanima, na upražnjeno mjesto gdje je bila nada.
Naivni tragaju za srećom, mudri izbjegavaju bol.
