Sara Rađenović (19) iz Zemuna do svoje 16. godine živjela je običnim životom, bavila se plesom i išla u školu, no sve se promijenilo kad su joj se počeli javljati čudni simptomi. Na početku je bilo nejasno što joj se događa, sve dok nije saznala da boluje od rijetkog neuromišićnog oboljenja – mijastenije gravis.
Njeni problemi su započeli sa smetnjama u vidu, zbog kojih je povremeno vidjela duplo, a potom je osjetila slabost u mišićima. “Dešavalo mi se da se penjem stepenicama, a noge me jednostavno nisu slušale. Nije bilo bolova, ali su mi mišići jednostavno otkazali”, prisjeća se Sara. Često je padala, a u nekim trenucima nije mogla podići nogu dovoljno visoko da stane na ivičnjak.
U početku je to pripisivala umoru, ali kako su se epizode ponavljale, odlučila je potražiti pomoć. Nakon niza analiza i nekoliko pogrešnih dijagnoza, konačno je saznala da boluje od mijastenije gravis, bolesti koja slabi prijenos impulsa s nerava na mišiće. “Bilo mi je lakše kad sam konačno dobila dijagnozu jer sam znala da nisam samo ‘tražila pažnju’ kao što su neki mislili”, kaže Sara.
Iako se dijagnoza činila olakšanje, bolest je ubrzo uzela svoj danak. Sara je pala u krevet i bila potpuno ovisna o pomoći drugih, a ni najosnovnije aktivnosti poput pranja kose ili držanja viljuške nisu bile moguće bez tuđe pomoći. “Bila sam potpuno nemoćna, ali nisam odustala. Moja majka je bila moj oslonac, bez nje ne bih izdržala”, objašnjava ona.
Danas, uz odgovarajuću terapiju i operaciju, Sara se osjeća bolje, ali bolest nije izlječiva. Ipak, uz lijekove može funkcionirati, iako su dani s boljim i lošijim fazama. Nema više velikih planova za budućnost, jer mijastenija je bolest koja ne dopušta predvidivost. “Ne pravim velike planove jer nikad ne znam kako će se dan završiti, ali trudim se da svaki trenutak iskoristim najbolje što mogu”, dodaje.
Sara danas, iako suočena s ozbiljnom bolešću, ne dopušta da je to obeshrabri. I dalje se bori, učestvuje u online zajednicama za podršku oboljelima, a na svom Instagram profilu dijeli iskustva i savjete kako bi pomogla drugima u sličnim situacijama. “Bolest mi je pomogla da naučim voljeti sebe i poštovati svoje tijelo, a to želim podijeliti s drugima. Ljudi ne bi trebali sramiti svoje bolesti, već o tome pričati s ponosom”, poručuje Sara, hrabra mlada djevojka koja unatoč teškoćama ne prestaje vjerovati u sebe.
