Jučerašnjim maršom pod nazivom “Putem stradanja i spasa“, tradicionalna manifestacija „Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi“ ušla je u svoju završnu fazu.
Oko pet stotina učesnika prošlo je stazom, kojom su, stanovnici ovog područja, u junu 1992. godine, pod kišom metaka i granata, tražili spas. Protjerano ih je oko pet hiljada, a 250 njih, nažalost, nije dočekalo slobodu.
Na ovom putu svaki kamen ili drvo ima svoju priču,kazao nam je svjedok ovih događaja i bivši logoraš Hilmo Kozlica. Navodi da je srbijansko-crnogorski agresor palio kuće i ubijao goloruk narod, koji je spas vidio u UNPROFOR-u, sA druge strane granice. Kolona je neprekidno granatirana, pa je na putu bilo ubijenih i ranjenih. Po kiši i hladnoći, bježali su bez odjeće i obuće, gladni i žedni. Hilmo Kozlica svoju je priču pretočio je u knjigu pod nazivom „Put kroz pakao“.
Oraški grad-Radolj-Štrbački buk,trasa je na kojoj je pored ljudi, staraca i žena, ubijena i djevojčica Sunita Kulaš. Za ovaj i druge zločine niko nije odgovarao, podsjećaju stanovnici ljutočke doline.
Organizatore manifestacije raduje činjenica da se maršu priključio velik broj mladih, ali i onih koji do sada nisu prolazili putem spasa. Bitno je, kažu, stvoriti kulturu sjećanja, kako bi se prenijela poruka da se sudbina Ljutočana, nikada i nikome ne bi ponovila.
/RTVUSK
