Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić na dužnost je izabran kao kandidat Građanskog saveza. S obzirom na to da je većinu u Gradskom vijeću sastavio iz četiri stranke, mora se mnogo angažovati na dogovoru sa svima, a najbrojnija SDA, koja je u Bihaću u opoziciji, čak ga proziva da ga koalicioni partneri ucjenjuju dok u rukama drži kočnice s viših nivoa vlasti. U takvom ambijentu Fazlić mora biti majstor da bi opstao.
Gradonačelniče, da li Vaša koaliciona većina u Gradskom vijeću zaista vrši pritisak na Vas, kakvi su vam odnosi?
– Do sada je to dobro, krenuli smo na pravilan način, usvojili smo dokument/platformu koje se držimo. Naravno, usaglašavamo se oko svega, ali dok god su naši potpisi ispod onoga što smo postavili kao cilj za sve četiri stranke (GS, SDF, SDP i A SDA), biće uredu.
S druge strane, vijećnici u SDA kažu: “Gradonačelniče, uvažavaj nas, pa ćemo pomoći s viših nivoa vlasti, gdje je SDA u većini”!
– Ja uvažavam sve političke stranke, a posebno one poput SDA koja u Gradskom vijeću Bihaća ima 11 vijećnika. Radi se o velikoj stranci koja ima svoju istoriju, ali bez obzira na to koliko je stranka značajna i koliko je ona zastupljena na svim nivoima vlasti, ja ne želim tražiti pomoć od bilo koje stranke za ovaj grad.
Država, a ne stranka
Ne želim se obraćati stranci, ja se obraćam državi, meni je država nešto što treba podupirati da se razvija. Državne institucije su te koje trebaju da vode računa o ravnomjernom razvoju i područja i gradova. Kada razgovaram sa ministrom Dedićem ili predsjednikom Izetbegovićem, ja razgovaram sa osobama na dužnostima u državnim institucijama i oni to tako i doživljavaju. To je normalan odnos. Ne prihvatam situaciju u kojoj će neko dijeliti neke pare po stranačkim linijama, bez obzira na to koliko to bila stvarnost, ja ne želim da se uklapam u te okvire.
Ali realno, Bihać zaostaje za drugim dijelovima BiH, kao da nije za tim velikim stolom?
– Tačno. To sam rekao i na sjednici Gradskog vijeća, koliko sam god tražio novaca, tražio sam za grad Bihać i sto puta ću više tražiti. Koliko su god dali za Bihać u zadnjih 20 godina, hiljadu puta je trebalo više da su ulagali, toliko smo zaslužili, toliko smo zaostali i toliko se to nepravedno radi. Tu nema prostora ni za koje stranke ni partije, tu nema prostora ni za kakve klanove ili grupe, to je pitanje sada institucija države i jednakog odnosa prema svim njenim građanima, bez obzira na to ko je iz koje stranke na vlasti u određenom gradu ili nivou vlasti.
Je li realno očekivati ujedinjenje ljevice, kao što je to sada slučaj u Vašem Gradskom vijeću, i šta biste Vi mogli doprinijeti?
– Naravno, ja podržavam ideju konsolidacije ljevice, svaka priča oko zajedničkog nastupa, oko suradnje pozitivna je bez obzira na to o čemu se radilo. Ali, za mene je to izlišna priča u ovom momentu jer se ne želim baviti političkim pričama i temama. Ne bih želio da takvim angažmanom nijedan posto ugrozim interese grada u ovom narednom periodu.
Upravo sva ta ograničenja, i slijeva i zdesna, zatim ograničenja zbog besparice, ne ostavljaju Vam dovoljno prostora da se iskažete. Koja je primarna misija Vašeg mandata?
– Ja sam to od početka svog mandata govorio. Došao sam kao neko ko će u ovom periodu da pospremi, čisti i da stvori uslove za intenzivniji razvoj grada. Kada grad ima 50 miliona duga, onda je bespredmetno govoriti o nekim razvojnim projektima, ali opet ima i razvojnih ideja i radi se na tome.
Od Nove godine do danas, iz budžeta, više milion maraka vratili smo duga/kredita UniCredit banci. Izmirili smo dosta starih obaveza, svaki dan smo u prilici da se bavimo potražiocima. Neki dan smo napravili sporazum sa Prijedor putevima, gdje imamo dug i sudsku presudu protiv nas od 700 hiljada maraka. Oni su izgradili putne pravce prije izbora 2014. godine i nijedan od tih puteva nije plaćen.
Posao umjesto propagande
Sad ako neko očekuje od mene da gradim nove puteve, a ni one nismo platili, onda je to suludo. A vi računajte sa zateznom kamatom od 12 posto, ako ne riješim to, svake godine su 84 hiljade maraka novih zateznih kamata. Onaj ko voli ovaj grad, onaj ko istinski razmišlja o njegovim najboljim interesima shvata dilemu. Neko se vodi političkim interesima propagande i uzimanja glasova za izbore, međutim, ja nisam sklon tome da ulazimo u nove projekte bez obzira na cijenu.
Ali, sve da i počistite nered u budžetu, a ovakve ulice raskopane, ko će Vam vjerovati da ste išta pospremili?
– Mi ćemo gledati da se to asfaltira. Kada završimo ovaj (KFW) projekat prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda, a u ovoj besparici uspjeh bi bio i to završiti, mi ćemo dovesti grad u ljepši izgled. Šta znači za jedan grad kada više fekalije ne idu ulicama, kada se ne izlijevaju u Unu, kada se to u baznoj stanici prečišćava…
Čišćenje je, dakle, i metaforičko i bukvalno?
– Da, i taj projekat KFW košta 3 miliona maraka. Od Nove godine smo vratili više od 2 miliona maraka dugova, za pet miliona ja sam mogao čuda napraviti. Od Nove godine potrošio sam 10 hiljada budžetske rezerve, a prethodni načelnici su trošili 300-400 hiljada maraka. Da sam imao para na budžetu, mogao sam i ja dijeliti i biti popularan. Nije to zato što ja nekoga ne volim, nego zato što imamo dugova za vraćanje i što nemamo novaca.
