U posljednjem ratu i ofanzivi na Bihaćki okrug i pripadnike V korpusa Armije BiHsnage srpskog agresora uz pomoć paravojnih formacija tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Fikreta Abdića, pokrenule su sve raspoložive vojne efektive kako bi slomile otpor branitelja. Neprijateljska novembarska ofanziva 1994 poznata kao „Jutro“ imala je za cilj konačno uništenje V korpusa Armije R BiH i uništenje muslimanske populacije na prostoru Bosanske Krajine.
U toj operaciji učestvovali su pripadnici tzv. Vojske srpske Krajine i Vojske republike Srpske potpomognuti izdajničkim snagama Narodne odbrane tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna pod komandom ratnog zločinca Fikreta Abdića. Srpske snage rukovođene su od strane političkih i vojnih struktura tzv republika Srpske Krajine i republike Srpske, na čelu sa ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, te Milanom Martićem i Manojlom Milovanovićem. U planu uništenja V korpusa, bilo je zauzimanje slobodnih gradova sa Bihaćem, te gnusna likvidacija svog vojno sposobnog stanovništva starijeg od 16 godina.
Cilj operacije je spajanje tzv. srpskih zemalja zapadno od Drine i konačno stvaranje VELIKE SRBIJE.
Zauzimajući prigradska naselja Bihaća, u planu konačne likvidacije snaga odbrane, agresor je u Željezno polje dovukao inžinjerijske jedinice svih srpskih korpusa. U najkraćem roku moćna građevinska mehanizacija bivše JNA sada u rukama zločinačkih srbočetničkih hordi izvela je pripremne radove za izvršenje najmorbidnijeg zločina u povijesti. Moćnim bagerima iskopali su tranšeje za masovnu likvidaciju branitelja Bihaća i Bihaćkog okruga.
Bespilotne letjelice Nato saveza letjele su iznad područja Ripča i snimale vojne aktivnosti srpskih snaga, ortofoto snimke ovog poduhvata stoje u arhivama. Očekivao se pad slobodarskog Bihaća i Bihaćkog okruga i zločin masovnog uništenja muslimanskog naroda Bosanske Krajine sa razmjerama genocida.
Pripadnici V korpusa vodili su odsudnu bitku na prigradskim naseljima Bihaća, spremni i za najgoru situaciju uličnih borbi.
Po sličnom receptu događaja u Srebrenici pripadnici UNPROFOR-a pravili su se da ne vide otvorenu agresiju srpskih snaga iz susjedne Hrvatske. Neprijateljski raspoloženi komadant Unprofora Majkl Rouzlažno je krivio pripadnike V korpusa za nastalu situaciju, predlažući razoružanje V korpusa i demilitarizaciju, što je energično odbijeno od strane vojnih i političkih struktura na čelu sa komandantom Atifom Dudakovićem.
Ovo je priča iz usta srpskih demobilisanih vojnika, koji otvoreno progovaraju o zlu na koje su bili navođeni.
Srbočetnička mašinerija smrti planirala je da u roku 48 sati likvidira sve vojno sposobno stanovništvo. Specijalne jedinice za masovne likvidacije i odredi smrti čekali su plijen.
Autobusi i kamioni čekali su da prevezu zarobljeno stanovništvo do mjesta masovnih pogubljenja. Bageri i buldožeri, i druge inižnjerijske mašine bile su spremne da duboko u zemlju zakopaju svoje žrtve i poravnaju tragove zločina. Šumovita Plješevica trebala je biti mjesto najvećeg masovnog zločina i najveća masovna grobnica.
Planirana je likvidacija oko 30.000 vojno sposobnih muškaraca i dječaka starijih od 16 godina. Svjedočeći u Hagu američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt svjedočio je u prilogu navedenih događaja. Uz pomoć jedinica Hrvatskog vijeća odbrane na Livanjskom ratištu, koje su napale srpske linije odbrane prema Bosanskom Grahovu i Kninu, snage Petog korpusa su razbile smrtonosni obruč i vratile agresora na početne položaje.
Majstori masovnih likvidacija ovog puta su panično bježali da zaustave prodor hrvatstkih snaga. Zemlja ni jednu tajnu nije sakrila, o tome svjedoči masovna grobnica Tomašica, u kojoj su na sličan način sakriveni ostaci nevino ubijenih Prijedorskih muslimana.
Nedugo poslije, srbočetnički agresor izabrao je drugu žrtvu. (Ne)zaštićena enklava Srebrenica bila je lak plijen.
Genocid se ponovio, 8372 nevino ubijena muslimana, govore i opominju.
Ne ponovila se, nikom i nikad Srebrenica. Na sreću, rijeka Una još uvijek teče u svojoj ljepoti, sestra Drina postala je krvavi sinonim stradanja Bosanskih muslimana i genocida.
