Ljudsku vrijednost pokazao je davno, još kada se odrekao novčanih primanja za orden „Zlatni ljiljan“ i državi tako do danas poklonio više od 200.000 KM. Šira bh. javnost ga je imala priliku upoznati i po humanosti kada je u jeku katastrofalnih poplava koje su 2014. godine pogodile našu zemlju sa svojim radnicima i mašinama danima spašavao Maglaj od vodene stihije.
Na zahtjev SIPA-e, Ministarstvo privrede USK odgovorilo da firma „Huremagić“ nema nijedan koncesioni ugovor ni elaborat o iskopanim količinama dolomita, te da u budžet USK nije uplatila ni marku
No, kako politika i privatni interesi političara već četvrt stoljeća kontroliraju tokove novca, i državnih budžeta, ali i privatnih kasa, tako se i Bajramović našao na udaru određenih taldžija u čije sheme se, očito, nije uklapao.
A jedino što je, kako kaže, tražio od vlasti u Krajini jeste barem isti tretman kakav imaju i ostali u biznisu, pa makar to bili i oni koji su u ratu čuvali Fikreta Abdića, a danas se prave da imaju amneziju.
Bajramović je vlasnik dvije firme, „Rad putevi“ i “Rad”, koji je u stečaju nekoliko godina. Privatizirao je “Sedru”, turističko-ugostiteljski kompleks, ali on nije dio ove priče.
– Ja nisam u interesnoj skupini firmaša koje drže SDA i A-sda u Cazinu, a ne daj Bože da za mene brinu laburisti Fikreta Abdića, prije bih ruku sebi odsjekao. U Cazinu, koji je moja općina po rođenju, nastoje od mene napraviti kriminalca, a ni u Bihaću, gdje živim, ništa nisu bolji – započinje Bajramović složenu ispovijest s puno „rukavaca“.
Naime, nekadašnju državnu firmu „Rad“ Cazin kupio je njegov punac Muharem Kulauzović za 13,8 miliona KM, u kojoj je Bajramović bio vlasnik paketa dionica od 46 posto. Sada je već općepoznato kako su od Kulauzovića koji je iz Slovenije donio milione u Bihaću i Cazinu politički mešetari u aferama „Citrus“ i „Rad“ Cazin uzeli “i jare i pare”, a onda napravili od njega privatizacijskog lopova, pa je na kraju osuđen na osam godina zatvora. Kaznu je odležao i vratio se u Sloveniju. Bajramović i dalje, očito, plaća te cehove.
U sklopu cazinskog „Rada“ u Ćoralićima Bajramoviću je dva puta zapaljena separacija „Džehveruša“, gdje je proizvodio kamene agregate iz istoimenog kamenoloma. Krivci nikada nisu uhvaćeni, da bi mu 2014. godine separaciju zatvorila inspekcija i ekspresno je raskinut ugovor o korištenju koncesije.
Na zahtjev SIPA-e, Ministarstvo privrede USK odgovorilo da firma „Huremagić“ nema nijedan koncesioni ugovor ni elaborat o iskopanim količinama dolomita, te da u budžet USK nije uplatila ni marku
– Aktuelna vlast 2013. spašava firmu „Huremagić“ iz Cazina od istrage SIPA-e za utaju poreza i obaveza koncesije na utvrđenih skoro milion kubika nelegalno iskopanog dolomita na čak četiri lokacije u općini Cazin, a da ta firma uopće nema koncesije! Vlast pomaže firmi „Huremagić“ da se na istoj adresi registrira firma „Hodurnik“, bez obzira na dugovanja. „Hodurnik“ nastavlja rad iako je njen vlasnik Ćamil Huremagić zadeverao državu, koja protiv njega vodi istragu – opisuje Bajramović.
Pojašnjenja radi, firmu “Huremagić” vode tri brata, a za jednog od njih se tvrdi da je bio pripadnik Abdićeve “Autonomne pokrajine Zapadna Bosna” koji je kasnije prešao na stranu ARBiH. Nakon rata javno su braća Huremagić podržavala Abdićev DNZ. Zanimljivo je i da je „Džehverušu“ zatvorio predsjednik Komisije za koncesije Enes Demirović, koji je također bio učesnik “Autonomije” cijeli rat.
Rad “na divlje”
Bajramovićeva dokumentacija, pak, potvrđuje da je SIPA 15. aprila 2013. zatražila od Ministarstva privrede USK podatke o firmi „Huremagić, a ono sedam dana kasnije odgovorilo: “Firma „Huremagić“ nema nijedan koncesioni ugovor, nema elaborat o iskopanim količinama dolomita, u budžet USK nije uplatila ni marku!?”
I pored upozoravajućih informacija o višemilionskim utajama, ministar Amir Džajić 17. oktobra 2013. godine potpisuje rješenje o ustupanju rezultata geoloških istraživanja dolomita na nalazištu „Hajrat“, općina Velika Kladuša, od privrednog društva „Huremagić“ privrednom društvu „Hodurnik“. “Hodurnik” uskoro dobiva bez ikakvih problema saglasnost Općine Velika Kladuša za pokretanje postupka dobivanja koncesije, dok Općina Cazin Bajramovićevoj firmi „Rad putevi“ ne da saglasnost.
Bivši ministar Džajić, koji je kratko vrijeme bio i ministar poljoprivrede i v. d. ministra privrede nakon što je ostavku na ovu poziciju dao Redžo Kurbegović, kaže za „Avaz“ da se “ne sjeća konkretnog slučaja”.
– Kratko sam obnašao poziciju vršioca dužnosti, nakon čega sam se razbolio i više mjeseci bio na pretragama. Mnogo više o tome znaju državni službenici u resoru privrede, prije svih Hasan Bajraktarević – kazao nam je Džajić.
Potražili smo Hasana Bajraktarevića i pitali kako firma „Huremagić“ može dobiti saglasnost i rezultate geoloških istraživanja na nalazištu „Hajrat“ dati sama sebi, tj. firmi „Hodurnik“, koja je registrirana na istoj adresi gdje i „Huremagić“?
– Moguće je, jer oni na to imaju pravo po Zakonu o geološkim istraživanjima. A to što SIPA tereti firmu “Huremagić” i je li utajila PDV, to je „drugi par opanaka“, neka ih ganja – lakonski odgovara državni službenik Bajraktarević.
Kada smo mu predočili izvještaj SIPA-e da je firma „Huremagić“ bez ikakvih papira iskopala skoro milion tona dolomita na četiri lokaliteta u Cazinu, Bajraktarević tvrdi da “nije do Ministarstva nego do inspekcija“, iako su inspekcije pod direktnim nadzorom resora u kome radi, a te iste inspekcije ekspresno su zatvorile lokalitet „Džehverušu“.
Druga strana
Bajramovićevi „Rad“ i „Rad putevi“ za korištenje koncesije do sada su uplatili više od 400.000 KM, ali, prema svemu sudeći, te firme su nepodobne vlastima.
Istovremeno, firma „Huremagić“ pismom namjere traži od Vlade USK koncesiju na ležištu „Džehveruša“, gdje se još nalazi mehanizacija i oprema Bajramovićeve firme u stečaju. Cilj je istjerati „zlatnog ljiljana“ po svaku cijenu.
– Znam da su lobisti Ćamila Huremagića Cazinjani Nijaz Hušić, predsjedavajući Skupštine USK, i Almin Handanagić, direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja (ZZO) USK – tvrdi Bajramović, dodajući kako je posebna priča o kriminalu pokušaj Općine Cazin da zemljište firme “Rad” uknjiži na sebe, što je spriječeno sudskim putem.
Nijaz Hušić, kojeg smo, također, kontaktirali za drugu stranu priče, javio se i odgovorio:
– Nemam nikakve veze sa spomenutim ljudima i firmama. A bit ću zadovoljan ako sve navode Bajramovića ispitaju nadležni organi.
Almin Handanagić, pak, nije odgovorio na naš upit. Ni odgovor od firme „Huremagić“ ni nakon dvije sedmice, koliko smo čekali radeći na istraživanju ove teme, nije stigao. Pozivali smo ih i telefonom i ostavili naše kontakte, ali niko se nije oglasio.
Ko i kako plaća PDV?
Društvene mreže usijane su posljednjih dana, a brojni su angažirani na blaćenju Bajramovića i njegove firme „Rad putevi“ s nekoliko lažnih profila. Bajramović je na to odreagirao objavivši podatke koji bi mogli biti zanimljivi i istražnim organima. Naime, uporedio je prijave i plaćanje PDV-a u svojoj i konkurentskoj firmi iz iste branše “I-Selimović” iz Cazina.
Iako za prošlu godinu obje firme imaju identičan promet od 3.500.000 KM, Bajramovićevi “Rad putevi” koji se, inače, bave održavanjem cesta, prijavili su 360.834 KM PDV-a, a “I-Selimović” svega 31.735 KM, što je više nego deseterostruko manje!? Bajramović iznosi i neke ranije pokazatelje:
– „I-Selimović“ prijavio je i uplatio 2.089 KM za cijelu 2011. godinu ili 5.383 KM za cijelu 2013., a svi znamo da je tih godina ta firma radila skoro sav građevinski posao u Cazinu, dok “Rad putevi” odavno imaju embargo na te poslove. Taj iznos PDV-a malo je i za cazinskog bricu – kaže Bajramović.
