Nakon iskustva u Afganistanu, programer iz Bihaća je pokrenuo svoju firmu, a sada obučava mlade te planira besplatne kurseve za nezaposlene.
Biti mlad, a uspješan u Bosni i Hercegovini za mnoge je gotovo nemoguća misija. Pokrenuti vlastiti biznis i zapošljavati ljude bez podrške države mogu samo rijetki.
Bišćanin Dino Kišmić (34) jedan je od onih koji su u tome uspjeli. Njegova priča je počela u srednjoj školi, kada se odlučio za posao koji mu je kasnije donio mnoge beneficije, a jedna od njih je i ta da je nekoliko godina radio u američkoj firmi Fluor sa sjedištem u Afganistanu.
Iako je u IT sektoru cijeli život, prvim pravim poslom se počeo baviti nakon srednje škole – hardverom, mrežama i održavanjem mrežnih sistema. Nedugo zatim opredijelio se samo za programiranje i to radi i danas.
„Sve je počelo nekako sredinom devedesetih, kada je moj otac počeo među prvima da uvozi rabljene kompjutere i opremu vezanu za njih, što mi je omogućilo da se već u ranom periodu ekspanzije IT sektora na područje Bosne i Hercegovine, upoznam sa osnovama informatike. Tada još uvije nije bilo interneta kod nas, pa sam se bavio isključivo hardverima i održavanjem sistema. Nakon što je 2007. godine izašao konkurs u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona, tu sam dobio posao na održavanju računara i mreže. Iako posao kao posao nije bio loš, a kolege sa kojima sam sam radio bile super, to nije bilo to što sam ja želio raditi u budućnosti. U tom istom periodu, igrom slučaja, moji prijatelji Edina i Amel su već radili u Afganistanu za jednu američku kompaniju, rekli su mi da tamo traže programere, te da je posao super i da je perfektno plaćen. I tako je odluka pala, poslao sam CV, i nakon par dana dobio odgovor da dođem na razgovor za posao koji se održavao u Skoplju. Nakon toga je sve išlo nekako brzo, već za par dana sam dobio potvrdan odgovor i nakon određenih testiranja sam bio na letu za Afganistan“, priča Kišmić o svojim počecima
Korisno iskustvo
Iako mu se bilo teško naviknuti na klimu i ostale specifičnosti te zemlje, Kišmić kaže da je u Afganistanu proveo nekoliko lijepih godina života, stekao novo iskustvo i prijatelje s kojima i danas održava veze i zove ih kada mu zapne u poslu.
„U Afganistanu sam radio od 2010. do 2014. godine. Što se tiče Afganistana, tačnije Bagrama gdje sam radio i boravio, u početku je bilo malo neobično od same klime i jezika do ostalih stvari, jednostavno sve mi je bilo novo. Kasnije, to vam postane drugi dom i normalno radite, družite se i upoznajete nove ljude. U američkoj kompaniji Fluor radio sam kao database developer i posao je bio odličan, perfektno plaćen, te sam radeći tamo upoznao odlične programere i još više usavršio svoje znanje. Što se tiče sigurnosti, iako je Afganistan ratna zona, ja kao civil i radnik u civilnoj kompaniji nisam imao većih sigurnosnih problema. Mogao sam dolaziti kući svaka tri mjeseca i nekako je to vrijeme do dolaska kući na odmor jako brzo prolazilo. Znači, iako sam bio daleko nisam dugo izbivao od kuće i koristio sam te prilike da svako malo dođem u Bihać.“, kaže Kišmić.
Nakon četiri godine provedene u Afganistanu odlučio je da se vrati. Iako mu nije bio cilj ostati za stalno u Bosni i Hercegovini, jer je mislio da je dosta lakše raditi ovaj posao vani, Kišmić je igrom slučaja pokrenuo vlastitu firmu koja danas zapošljava uglavnom mlade ljude kojima je ovo prvi posao.
„Moj prijatelj Vesmir i ja smo razgovarali o poslu i odlučili da otvorimo kompaniju i pokušamo napraviti nešto drugačije u Bosni i Hercegovini. Tako je nastao IDK Studio. S obzirom da je Vesmir imao neki web portal i udruženje, najprije smo radili neke programerske poslove preko udruženja, a kada je posao počeo rasti, morali smo otvoriti firmu. Nakon otvaranja firme, iskreno, mislili smo da smo pogriješili, zahvaljujući našoj državi, administraciji, brdu nepotrebne dokumentacije, vozanja od šaltera do šaltera, ovjera, zahtjeva itd, da sve ne nabrajam. Međutim, kad to sve prođe i uspijete ostati na nogama, te dobijete prve klijente, sve krene kako treba. Danas IDK Studio broji 11 zaposlenih, a ima oko 50 klijenata u devet različitih zemalja za koje smo radili preko 180 projekata. S tim da s Austrijom, Njemačkom, Švicarskom, Amerikom i Hrvatskom radimo svakodnevno“, ističe Kišmić.
Besplatni kursevi za programere
Pored toga što je uspješno vodi privatnu firmu i zapošljava nove radnike, Kišmić se nije zadovoljio time i odlučio je stečeno znanje ponuditi svima onima koje to zanima. Tako je u dogovoru sa Tehničkim fakultetom u Bihaću, otpočeo projekat prakse za mlade studente informatike koji u njegovoj firmi mogu besplatno da stiču svoja prva iskustva.
„Sve donedavno smo imali praksu učenika iz srednjih škola i sa fakulteta. Međutim, sad kada smo zaposlili više radnika, ovaj prostor nam je postao tijesan, pa trenutno nemamo prakse, ali čim preselimo u veći prostor nastavićemo s tim projektom. Većina od ovih radnika koji trenutno radi kod nas su u stvari studenti koji su nekada dolazili na praksu i nakon nekoliko ugovora od po tri mjeseca, primili smo ih zastalno. Imaju redovne plaće i ne opterećujemo ih puno sa poslom. Mislim da je posao kod nas za ove bh. uvjete solidan“, kaže Kišmić.
Kako je programiranje sve popularniji posao u svijetu, a prognoziranja kažu da će u Europi do 2020. godine biti manjka 120.000 programera, Kišmić ističe da šansu Bosne i Hercegovine vidi upravo u ovom sektoru. Naravno, kao i svaki drugi posao i programiranje zahtijeva određena ulaganja, a dobiti su višestruke, kaže on.
„Privredna komora Unsko-sanskog kantona je nedavno organizirala sastanak sa svim firmama na ovom području koje se bave IT sektorom. Razgovarali smo o mogućnostima i potrebama IT sektora, te donijeli zaključak da u ovaj sektor treba ulagati. U tom kontekstu smo se složili da u skorije vrijeme pokrenemo besplatne kurseve iz ove oblasti kako bi svi oni koji žele da se prekvalificiraju, a nemaju za to sredstava, mogli to da urade i tako sebi na nekin način osiguraju posao u budućnosti.”
Kišmić smatra da Bosna i Hercegovina sa malim ulaganjima, u smislu podrške start-up programerskim kompanijama uz olakašanje procedure pokretanja posla u smislu administrativnih kompilakcija i poreza, može većim dijelom doprinijeti rješavanju pitanja nezaposlenosti i slabe ekonomije.
„Ulaganja i beneficije koje država da tim preduzećima, vratiće joj se višestruko kroz razne poreze i izdatke koje te firme, kasnije kada ojačaju i povećaju obim svog posla, daju državi“, ističe Kišmić.
Svim mladim ljudima koji se odluče za pokretanje vlastitog biznisa poručuje da budu uporni i da ne odustaju već kod prvih problema.
