Najugroženije porodice sa djecom u pet kantona nemaju dječji dodatak iako na to imaju pravo, a u kantonima u kojima se on isplaćuje kada za to ima novca iznosi mizernih od 14,5 KM do 33 KM i neizvjesno je da li će i kada ovakva situacija biti promijenjena, kažu u nevladinim organizacijama.
Ističu da je očito prioritet isplata plata budžetskim korisnicima, dok za djecu uglavnom nema novca.
“Ni s tim novcem koji ljudi dobiju ne mogu ništa, pogotovo kada je dijete malo ni paket pelena da kupe, a kriteriji su takvi da se dječji dodatak isplaćuje ljudima koji nemaju skoro ništa. Zamislite koliko im treba samo da režije plate”, rekla je Berina Ceribašić iz nevladine organizacije “Naša djeca”.
Naglasila je da se dječji dodatak i dalje ne isplaćuje u Hercegovačko-neretvanskom, Livanjskom, Zapadnohercegovačkom, Unsko-sanskom i Posavskom kantonu.
“U HNK nema ni zakona kojim se to reguliše, a Livanjski i ZHK recimo imaju zakone, ali su djeca uvijek zadnja u planiranju”, dodaje Ceribašićeva.
Kazala je da je, po ranijim podacima koji se nisu baš mijenjali, dječji dodatak u Kantonu Sarajevo najveći i iznosi oko 33 KM, u Srednjebosanskom je 30 KM, u Tuzlanskom 20 KM, Bosansko-podrinjskom 29 KM, a u Zeničko-dobojskom 14,50 KM.
“U Tuzlanskom kantonu je 20 KM, a za treće i naredno dijete je 40 KM. Ali isplata kasni. Prošle godine je bio protest majki jer je kasnila deset mjeseci. Sada su neke isplate izvršili, malo nadoknađuju, ali to i dalje kasni”, rekli su u Udruženju “Zemlja djece u BiH” Tuzla.
Tako su iz Ministarstva finansija TK u januaru saopštili da je počela isplata dječjeg dodatka za april 2016. godine.
Iz resornog ministarstva USK kazali su nam da se dječji dodatak ne isplaćuje jer za to nema novca u budžetu, a trebaju milionska sredstva. Slična obrazloženja ranije su imali i u nekim drugim kantonima.
Iz nevladinih organizacija ističu da se godinama govori o novom federalnom porodičnom zakonu po kojem bi sve ugrožene porodice sa djecom na nivou FBiH imale ovaj dodatak u iznosu od oko 14 KM, što je nedovoljno, ali bi barem svi ovo primali.
“Nema još ništa od toga. Zakon je još u radnom materijalu”, kažu u Udruženju “Zemlja djece u BiH”.
Emir Agić iz Sarajeva, “najboljeg” kantona, živi sa suprugom i dvoje djece za koju prima dječji dodatak i ističe da bi pomoć trebalo da bude veća za socijalno ugrožene.
“Ko se ne nađe u toj koži, ne zna kako je niti se može objasniti kako se snalazimo. Ovo što ja primam za djecu je pojačani dodatak jer sam ja RVI pa za njih dobijam po 49,5 KM i osim takva dva dodatka imam 56 KM invalidnine i to je sve. S tim mogu platiti samo režije. Snalazim se tako što prodajem košpice, ma svakako”, dodao je Agić.
Da porodice teško žive i nakon što prestanu dobijati dječji dodatak jer im djeca postaju punoljetna, dokaz je Alija Rogo, žena kojoj je muž umro prije devet godina i koja i danas teško živi. Stanuje sa troje djece koja su na birou, uzima obrok iz narodne kuhinje, a ona nakon što ju je udario auto i poslije operacija ne smije dizati ništa teže od tri kilograma.
