Razgovaraju dvije bakice koje se nisu vidjele godinama:
– Oooo, draga, kako si?
– Pa, dobro, ne mogu se žaliti…
– A kako ti je muž?
– Umro je moj muž. Pokoj mu duši.
– Stvarno?! Pa kako se to dogodilo?
– Jednoga dana, bilo je to prije dvije godine, moj tražio je da mu za ručak spremim grašak. Ja pogledam, nemam graška, imam samo grah. Predložim mu da skuham grah, ali on neće ni čuti. Hoće grašak!
– A, sjećam se, bio je tvrdoglav.
– Nego što! I krene on u trgovinu kupiti grašak, ali kako je otvorio vrata, samo se srušio mrtav. Infarkt!
– A joooj…. I što si ti onda?
– Pa što sam mogla, skuhala sam grah.
