Nakon dužeg vremena srele se dvije prijateljice, sjednu na kavu pa krene razgovor:
– Čujem da ti se sin oženio i kći udala! Daj, pričaj kakva ti je snaha?
– Ma šuti, draga. Ne dao Bog nikome takvu. Takvu žene još srela nisam. Neda sinu disati. Ujutro on gospođi nosi doručak u krevet, kao da je carica. Gleda u nju kad govori i sve joj odobrava. A ne smije mrdnut bez nje, ne smije ništa kupiti da nju ne pita… Jučer vidim da usisava, a kod mene nije znao ni kako usisivač izgleda.
– Što ćeš draga moja, dobričine uvijek nalete na takve. A kakav ti je zet?
– E Bog me počastio sa zetom! On ti ujutro ustane pa mojoj kćeri doručak napravi. Da vidiš kad ona nešto priča, on ti u nju gleda, sav se topi. A kako je poštuje, nigdje bez nje ne ide! Ne bi ti on nešto kupio bez nje, sve nju pita “dušice, hoćemo li ovo, možemo l’ ono…” Ništa mu nije teško ni u kući pomoći, usisa, opere posuđe…
