Na posljednjoj sesiji “Bihaćke građanske inicijative” otvoreno je pitanje zaštite srednjeg toka rijeke Une, a stav učesnika foruma je da Bihać, Cazin i Bosanska Krupa, mogu pronaći dodirne tačke u ovoj ideji i zajedno je realizirati, što bi bio jedinstven primjer kako ekološki osviještene zajednice uspostavljaju zaštitu prirode na svom području.
Fascinantni kanjon
Srednji tok Une je ustvari kanjon u dužini 26 kilometara sa klisurom koja se vertikalno izdiže preko 350 metara nad rijekom. To je stvaralaštvo vode, sedrene barijere, slapova i vodopada, bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta nastalo pod uticajem kontinentalne, planinske i mediteranske klime. Kroz kanjon prolazi krivudava i uska cesta čijim bi se stavljanjem van upotrebe otvorila jedna od najljepših urbanih šetnica u Južnoj Evropi, koja bi privlačila ljubitelje prirode i njenih vrijednosti. Ovakav oblik aktivnog turizma je u porastu i ako bi se uložila minimalna sredstava u njegov razvoj, korist bi bila ogromna.
“Želimo brendirati Unu kroz projekat ‘Unaland’ – zemlju vodenih čarolija koja će biti perjanica turističkih ponuda. Također nam je želja razviti Unsku kontinentalnu rivijeru, koja bi bila zaštićena. Što se tiče srednjeg toka rijeke Une, on nije toliko zaštićen i sigurno zaslužuje veći stepen zaštite, ali za sada je to samo ideja koja još uvijek nije sprovedena. Da bi se ta ideja sprovela mora biti ispoštovana određena procedura, tu ideju neko mora prihvatiti i nositi. To može općina Bosansaka Krupa sama ili da ujedini snage sa drugim gradovima. Općina također može proglasiti zaštićeno područje, ali za to treba puno sredstava. U suštini, ne može se ostati samo na ideji, već se mora napraviti neki iskorak. Put jeste problem, ali nije toliki zagađivač, a svakako da ga je bolje zatvoriti i pretvoriti u turističku atrakciju”, kaže Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una
U Prostornom planu Unsko-sanskog kantona ovaj teren je već uplaniran kao zaštićeni dio prostora srednjeg toka rijeke Une i realno postoji mogućnost ostvarenja zaštite u vidu prirodnog rezervata, parka prirode ili uključenja u već postojeći Nacionalni park Una.
“Bitno je pomenuti da prije proglašenja gornjeg toka Une kao nacionalnog parka, u prijedlogu Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, bila je planirana i zaštita kanjona i klisure u srednjem toku. Općine ne bi ulagale mnogo u ovakav vid zaštite, ako bi se srednji tok Une proglasio dijelom Nacionalnog parka sve bi se odvijalo prema zakonima Parka. Prihodi od ovakvog zahvata u buduće bi rasli na različite načine, zavisno od dovitljivosti građana zainteresiranih za ovakvu djelatnost.”, mišljenja je dr. Halid Merdanić.
Jedinstvene sedre
Na ovom području može se pratiti rad sedrotvoraca, najprimitivnijih organizama koji mogu apsorbovati kalcij i taložiti ga u svoje ćelijske membrane i tako stvarati osnov za njegovo lakše taloženje, čijim spajanjem nastaju sedrene tvorevine u koritu rijeke. Ovaj dio Une prepun je endemskih i reliktnih vrsta biljaka, a sedre koje se nalaze u ovom dijelu Une su jedinstvene u odnosu na sve sedrotvorne rijeke.
“One su specifične strukturalno, morfološki, načinom nastanka, a time i živim svijetom koji učestvuje u njihovom nastajanju. Među njima je prisutna mahovina koja indikuje prvi stepen valjanosti vode. Prvi koji su ispitivali ovaj dio Une, bili su hrvatski stručnjaci Matonički i Pavletić koji su utvrdili da se tu susreće više tipova sedrenih barijera koje nastaju u sadejstvu više faktora i usljed biološko-hemijskog procesa. Temperatura vode i brzina njenog kretanja u rijeci Uni su krajnje nepovoljni faktori za nastanak sedre. Zato sedre u Uni rastu sporo i vrlo su osjetljive na svaku promjenu ekoloških faktora u rijeci. Svaka sedrena tvorevina je specifična za sebe i po nastanku neponovljiva, zato i jesu važne i treba ih sačuvati za buduće generacije”, ističe dr. Halid Merdanić, biolog u penziji.
Jedna grupa sedrenih tvorevina je u koritu rijeke je odmah ispod naselja Kostela, neponovljive morfologije, gusto tačkasto raspoređene u koritu rijeke i izrasle toliko da se na njima u vrijeme niskog vodostaja razvija svijet viših biljnih vrsta i svijet posebnih zajednica. Takve su i sve druge sedrene tvorevine u Uni ma koliko vrsta ih bilo, unikatne i neponovljive, te ih je zbog toga potrebno sačuvati.
