– Kao da gledam film o posljednjim otpravnicima uskotračne pruge i ne mogu da vjerujem da iste scene doživljavamo danas na Unskoj prugi, govori nam Almir Džankić, šef Željezničke stanice u Bihaću. Civilnog saobraćaja nema nikako, samo pokoji teretni vagon prođe. Gotovo svi željeznički radnici iz Bihaća na terenu su u Zenici i Tuzli.
Šef stanice Džankić je iz Bosanskog Novog, ili po današnjem Novog Grada, te bi na posao u Bihać normalno trebao dolaziti vozom, ali stanje je daleko od normalnog.
Žal za industrijom
Željeznice Federacije BiH, uprava i stanica Bihać imaju oko tridesetak radnika, stanica 20 sa 4 konduktera, koji su, kako nemaju kondukterskog posla, raspoređeni na druge željezničke radove.
Brzi voz Bihać – Sarajevo ukinut je prije pet godina, nedugo poslije ukinut je i putnički saobraćaj Unskom prugom. Danas voze samo teretni vagoni, iz Ripča se izvoze trupci i celuloza, iz Bihaća željezo i željezni otpad, iz Bosanske Otoke teretni vagoni voze mangan iz rudnika Bužim, i to je sve.
Željeznička stanica u Bihaću više nije povezana tračnicama sa Željeznicama Federacije u Sarajevu. Od tamo stižu zahtjevi da već postojeće zaposlene željezničare iz Bihaća koriste samo gdje su željeznice u funkciji. Željezničari iz Bihaća, da bi preživjeli, organizovali su i radionicu za popravku vagona VV Bihać te su upravo obnovili prijeratne teretne vagone. Čine sve što mogu.
Na dan kad smo ih posjetili, većina radnika, oko 25 njih, bila je na poslu u Zenici. Šef stanice Almir Džankić i otpremnica vozova Fatka Mešić izvršili su redovnu inspekciju pruge. Na željezničkoj cisterni gorivo za lokomotive stiže kamionom, opet apsurd.
– Nije bilo davno kada smo se nadali da će proraditi fabrika vode u Kulen-Vakufu, mi smo imali sve pripremljeno, i vagone i sistem slaganja paleta, sve. Eh, to je sramota što ne radi. Padom industrije, pala je i željeznica ovdje, to treba priznati. Mi i danas imamo funkcionalne industrijske kolosijeke u Kombitexu, Gorenju, željezari Krajina metal, Žitopreradi, Šipadu, a u Energopetrolu i terminal sa gorivom, priča nam Džankić. Sve te poslove sada im je uzeo neko drugi, kao što je neko drugi preuzeo poslove i tržišta navedenih prijeratnih industrijskih giganata. Nijedan više nije u funkciji.
Temperatura na Željezničkoj stanici u Bihaću je nula, otpravnici i šef stanice pušu u ruke dok pokušavaju da postave državnu zastavu na stanicu.
Pripremaju se za Dan državnosti i otpravnica vozova Fakta Mešić penje se na ljestve. Sve kao u opisu posla.
– Nedavno smo se bili ponadali da će se nešto morati mijenjati. U Splitu su se pobunili ovi što rade sa cementom, nikako im se ne isplati što je hrvatski Sabor donio odluku da se koristi samo Lička pruga, koja zaobilazi Unsku. Jer prije bi cement na relaciji Split – Kutina preko Bihaća putovao 24 sata, a sada im Ličkom prugom treba sedam dana, kaže otpravnica Fatka, te preuze zastavu i zabode je na njeno svečano mjesto.
A kada bi država BiH bila idealna, Unska pruga bi bila najvažnija zajednička pruga, i oba entiteta BiH i država BiH i Hrvatske.
– Najgora je ta birokratija sa carinjenjem i primopredajom. Naši vagoni preuzimaju robe iz hrvatskih vagona u Martinbrodu, a zatim je mi predajemo RS-u u Blatini, te opet na Dobrini čeka državna granica. Sve što je bilo jednostavno, sada je komplikovano, pričaju željezničari.
Prugom u Evropu
Njihov posao na pripremi Željezničke stanice za Dan državnosti je završen. Zastava se ponosno zavihorila ispod snježno čađave strehe. Možda jesu danas postali beznačajni za ŽFBiH, ali se ne predaju. Bihać se ni u ratu nije predavao.
Jednog dana će sve biti bolje i oni u to uopšte ne sumnjaju. Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata država, teži euroatlantskim integracijama, i naši sugovornici su ubijeđeni da će tim putem ići i željeznice, jer one nisu videorekorderi VHS koji nikome više ne trebaju. Državne politike možda i izgledaju kao da Bihać i Unska pruga ne trebaju, ali pravi patrioti znaju da to nije tako.
Do tada, željezničari iz Bihaća, uz Dan državnosti BiH, šalju pozdrav svojoj domovini.
/oslobodjenje.ba
